Arhiv tekstova

Spuštajući se s Karpata  početkom 10. stoljeća i osvajajući Panonsku nizinu Mađari su zauzeli i Bačku pokušavajući svoje posjede proširiti i dalje prema jugu. Često s dolazili u sukob s bizantskim i hrvatskim vladarima. Za vrijeme mađarskog vladara  Stjepana I. (997.-1038.) u Mađarskoj se ujedinjuju sva plemena u jedan jedinstveni narod, te dolazi do potpunog prelaska na kršćanstvo (zbog čega je Stjepan proglašen svetim od strane pape) i do feudalnog uređenja države. 

Svoju državu Stjepan uređuje osnivanjem gradova i županija. U južnom dijelu države podiže dva veća, utvrđena grada: Bač i Bodrog, po kojima županija nosi ime Bačko-bodroška (Bács-Bodrog). Administrativna podjela ove županije išla je donekle prateći današnji kanal Dunav-Tisa- Dunav, dok gledajući iz današnjeg kuta na njeno povijesno područje, Bačko-bodroška županija je podijeljena na dva dijela: Bačku u Vojvodini i Bač-Kiškun (Bács-Kiskun) u Mađarskoj. 

 

Hrvati u Monoštoru

 

Nalazeći se na dobrom strateškom položaju, raskrižju tadašnjih putova, a zahvaljujući i tome što se nalazi na obalama Dunava, Bodrog se ubrzo počinje razvijati kao važno središte u kojem su povremeno stolovali i mađarski kraljevi, te mađarski vladar Endre (András). U prvoj polovici 13. stoljeća Tatari sa svojom vojskom kreću u pljačkaški pohod po Europi, te zbog zavade s mađarskim kraljem Belom IV. svom se silinom spuštaju na Mađarsku. Bela IV. je bježao sve do Trogira gdje je našao sigurnost u velikoj i dobro utvrđenoj utvrdi. Tatari su na svom putu opustošili mnoga mjesta, a Bodrog je razoren. Nakon povlačenja Tatara dolazi do postupnog obnavljanja Bodroga te je konačno ovaj grad obnovljen 1256. godine. Tada se u blizini Bodroga gradi i tvrđava Bortanj, koja se nalazila u šumi između Monoštora i Bezdana, a uz Bodrog se osniva naselje Bodrog Monoštor. 

Hrvati se u Monoštor naseljavaju u nekoliko navrata uglavnom nakon pada Bosne, a drugi val je nakon povlačenja Turaka iz Bačke. Stoljećima ne napuštaju ovo područje što je razlogom da je Monoštor danas jedno od rijetkih sela s većinskim hrvatskim stanovništvom. Za vrijeme Mohačke bitke i turskog vladanja Bačkom, za Bodrog  ne postoje važniji pisani zapisi, stoga se smatra kako je u tom razdoljbu Bodrog izgubio na strateškoj važnosti. Nakon povlačenja Turaka krajem 17. stoljeća Bodrog polagano ali sigurno sve više nestaje. Dunav čija je blizina uvjetovala razvoj Bodroga sada se mijenjajući svoj tok suviše približio tvrđavi i polako počeo odnositi zemljište ispod nje, dok se stanovništvo Bodrog Monoštora počinje seliti na »sigurniju lokaciju«. Što se točno dogodilo s Bodrogom, je li u potpunosti nestao u valovima Dunava – ne zna se točno, kao niti točna lokacija Bodroga, ali se pretpostavlja kako je bio na današnjem otoku Siga pokraj Bačkog Monoštora. Stanovnici »starog sela« čiji se arheloški ostaci nalaze na otoku Siga, 1715. godine počinju gradnju crkve na mjestu današnjeg Monoštora, ali postoje nalazi koji govore da se na tom području već nalazilo naselje. Crkva koja je građena 1715. godine iz nepoznatih je razloga urušena ili srušena te je današnja crkva sagrađena 1752. godine. 

 

Promjenjivi tok Dunava

 

Bačko-bodroška županija je nastavila svoje postojanje: Smatra se kako je oko 1730. godine ukinuta administrativna podjela jer Bodrog više nije postojao, stoga je moguće da »novo selo« iz tog razloga nosi ime Bački Monoštor a ne Bodrog Monoštor. Nakon Prvog svjetskog rata cijela je županija pripojena Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca, dok je dvije godine kasnije Trianonskim sporazumom manji dio županije (15 posto) vraćen Mađarskoj. Za razliku od tvrđave Bodrog, koja je u potpunosti nestala i ne zna joj se točna lokacija, lokacija tvrđave Bortanj je poznata i prva iskopavanja su započeta u 19. stoljeću, dok su novija istraživanja započeta 2005. i trenutačno predstavlja jedan od najznačajnijih lokaliteta na području Vojvodine. 

Bački Monoštor postaje selo koje se brzo razvija. Završetkom Velbačkog kanala osniva se već u prvim godinama 19. stoljeća strojarska radionica, preteča današnjeg Brodoremonta, a  ubrzo se zida i nova škola, uvodi se telegraf, vodna zajednica. Dunav ponovno mijenja svoj tok 1902. godine udaljujući se od sela na 5 kilometara i ostavljajući oko Monoštora mnoge rukavce, bare i kanale. U znak sjećanja na povlačenje Nijemaca kroz Monoštor prema Batini 13. listopada 1944. godine, koje je prošlo bez stradanja, svake se godine slavi Zavitni dan. U znak sjećanja na slavnu tvrđavu Bodrog, prvog tjedna u kolovozu održava se Bodrog fest, etno-kulturni festival i festival hrane, tradicije i zanatskih pro-izvoda, koji posjećuje veliki broj turista iz Vojvodine i inozemstva.