Arhiv tekstova

U blizini Tavankuta nalazi se još nekoliko naselja sa sličnim sufiksom. To su Vaškut i Meljkut, a u srednjovjekovnim spisima i Budakut. Budući da kut na mađarskom jeziku znači bunar, s punim pravom možemo pretpostaviti da su se stanovnici ovih naselja, koji leže na sastavu pijeska i crnice, za život neophodnom vodom snabdijevali iz bunara, s obzirom da nije bilo izvorske vode a povremeni vodotoci nisu bili pogodni za vodosnabdijevanje. 

Na ovim prostorima nalazila su se i veća naselja Sarmata, koji su bili vrlo vješti u kopanju bunara. Tako i na širem teritoriju Tavankuta imamo bogata sarmatska nalazišta, što znači da povijest naseljavanja ovog kraja seže unazad do II.-III. stoljeća naše ere.

 

Pisani tragovi o 

Tavankutu

 

U srednjovjekovnim dokumentima ime naselja pojavljuje se relativno kasno, tek 1435. godine pod imenom Tovankut (Towankwth). Jedna darovnica datirana četiri godine kasnije iz 1439. naselje spominje zasad jedini put, kao grad (oppidum). U kasnijim dokumentima je selo koje pripada vlastelinskom posjedu Subotice. Na karti pisara Lazara, tajnika nadbiskupa Tamasa Bakócza, izdanoj 1528. godine, naselje je ubilježeno pod imenom Torankut i obilježeno je sličnim znakom, crkvicom kao Subotica (Zabatka).

 

Ostaci srednjovjekovne crkve

 

Pokraj puta između Donjeg i Gornjeg Tavankuta, između dva kraka vodotoka Krivaje, nalazi se uzvišenje nalik na otok. Tu se nalazi križ koji narod zove Vermešov križ, ali upotrebljava se i ime Šor Sveta Ana. Na ovom brežuljku, nakon malog probnog iskopavanja, prva ozbiljnija arheološka istraživanja rađena su 1967. godine, a u manjem obujmu su nastavljena u jesen 1978. godine. Sve u svemu otkopana je samo trećina lokaliteta, ali i ova oskudna istraživanja dala su iznimne rezultate. Otkriveni su ostatci jedne crkve i groblja. Groblje je bilo u uporabi od XI. do XV. stoljeća što ukazuje kako je naselje mnogo starije nego što bismo po pisanim dokumentima pretpostavljali, ali i to  da je tatarska najezda, koja je opustošila polovicu Bačke, mimoišla Tavankut. Značajni su ostaci temelja crkve, čiji su zidovi bili 90-100 cm široki, i utvrđena su dva razdoblja gradnje. Prva crkva je podignuta vjerojatno već u XI.-XII. stoljeću, da bi kasnije, u XIV. stoljeću, bila povećana i proširena. Na ovo ukazuje ostatak kamenog prozora iz gotičkog razdoblja. Zidovi crkve su bili oslikani freskama s floralnim motivima, čiji su ostaci nađeni u ruševinama. Na osnovi ovih oskudnih tragova možemo pretpostaviti kako je naselje bilo bogato jer su stanovnici bili toliko imućni da su mogli izgraditi novu, freskama ukrašenu crkvu u gotskom stilu, s kamenim elementima, stupovima, prozorima itd. Na zapadnoj strani crkve nalazio se masivni toranj, čiji su temelji ostali samo u tragovima. Na kontinuitet naselja, a time ujedno i groblja, ukazuje to da je pokraj 115 otkopanih grobova nađena i jedna kosturnica, ossarium. Naime, u jednoj je raki nađeno uredno složeno blizu stotinu lobanja. U srednjem vijeku bilo je obvezno da se mrtvi  pokapaju u krugu groblja oko crkve. Ova su groblja bila ograničene veličine, omeđena zidom ili jarkom i ovaj se prostor smatrao svetim. Prestupnici, grješnici kao npr. samoubojice pokapani su izvan ovog svetog kruga. Vremenom su se neka groblja »napunila« i u tim su slučajevima mrtve ekshumirali, a najčešće samo lubanje pokopali u zajednički osarij, i na taj način su stvorili prostor za nove pokojnike, kako bi svi mogli počivati u svetoj zemlji. 

Pokojni subotički arheolog Laszó Szekeres je na temelju vidljivih ostataka u oranici, pretpostavio da se srednjovjekovno naselje Tavankut prostiralo u dužini od 1500 metara paralelno s tokom Krivaje prema željezničkoj postaji Skenderevo. Nažalost, dalje nisu rađena sustavna arheološka iskopavanja, makar samo cijele lokacije Sveta Ana. Stanovnici i nadalje koriste ostatke crkve kao svojevrsni »majdan opeke« što je dvostruka šteta, jer da je crkva otkopana u cijelosti sigurno bismo dobili odgovor na pitanje je li Tavankut u XV. stoljeću bio grad ili ne, a očuvani i konzervirani ostatci bili bi svakako lokalna turistička atrakcija, a možda i meta nekog hodočašćenja iz okolnih naselja.

 

U sljedećem broju: Šebešić