Arhiv tekstova

U jeku bure na političkoj i javnoj sceni Srbije koju je izazvao Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o javnom informiranju, relativno nezamijećeno je prošla rasprava kako o prijedlogu tako i o amandmanima na Prijedlog zakona o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina. Ova će se dva prijedloga danas naći pred zastupnicima u republičkoj Skupštini.  Za razliku od Zakona o nacionalnim vijećima, za koji ne postoje sumnje da će biti izglasovan, prijedlog »uređivanja medijske sfere« je izazvao žestoka negodovanja i osude kako oporbe, tako i medija i strukovnih udruga. Dok s jedne strane predlagači tvrde kako će se predloženim izmjenama i dopunama »uvesti red« u medije, protivnici tvrde da ovaj zakon predviđenim drakonskim kaznama ima namjeru ugušiti kritičku javnu riječ, a da će visokim novčanim pologom koji se predviđa ugušiti pojedine medije. Ovaj je prijedlog osim pitanja od suštinske važnosti za slobodu  medija otvorio i pitanje vladajuće većine, pa se danima kombinira hoće li izmjene proći ili ne, hoće li biti kvoruma i koga će predlagači pridobiti za ovaj prijedlog. Među onima čiji glas može biti presudan nalaze se i zastupnici manjina, naravno oni kojima su ruke »slobodne«. Prema aktualnim kalkulacijama u medijima ipak se očekuje »prolaz« ovoga prijedloga, a sudeći prema izjavama manjinskih zastupnika niti njihovi glasovi nisu upitni. 

Nakon njega bi se trebalo odlučivati i o Zakonu o nacionalnim vijećima koji treba konačno urediti pitanja iz područja kulturne autonomije. No, premda je prijedlog zakona vrlo detaljno razradio brojna pitanja izbora i ovlasti nacionalnih vijeća, ostale su i dalje nedoumice u svezi s financijskim jamstvima, a još više u svezi s mogućim kolizijama između odredaba ovoga zakona koje se odnose na nadležnosti nacionalnih vijeća, s drugim zakonima iz sfere obrazovanja, kulture i informiranja. Tako je ostalo otvoreno i pitanje hoće li se odredbe o novčanom pologu od desetine tisuća eura odnositi i na manjinske medije. Prema pojedinim pravnim stručnjacima i zastupnicima, rješenje je u tome da se zakon o nacionalnim vijećima treba tretirati kao zakon iznimka, odnosno podići ga na razinu ustavnog zakona, s kojim bi ostali zakoni koji se tiču pitanja koje pokriva pojam »kulturna autonomija« trebali biti u skladu. U ovome trenutku za to još nema političke volje, a sudeći prema izlaganjima pojedinih zastupnika još uvijek se spram manjina više voli zauzeti paternalistički stav nego li se one žele prihvatiti kao autonomni politički subjekti. Parole o getoizaciji manjina ili pak politizaciji pitanja koja su po svojoj prirodi politička pri tome su neophodni aduti. No, ovoga su puta ti aduti ostali jalovi jer je aktualni ministar za ljudska i manjinska prava argumentirano branio prijedlog zakona uz puno poznavanje manjinske problematike.