Arhiv tekstova

U hrvatskom se jeziku često susrećemo s imenicama stijeg, zastava i barjak, najčešće krivo uporabljenima. Imenica zastava ima simbolično značenje. Pogledamo li u Anićev »Veliki rječnik hrvatskoga jezika«, vidjet ćemo da je zastava platnena površina simboličkoga značenja, platno određenih kombinacija boja i znakova. 

 

Prema tome nije dobro reći:

 

Na stupu iznad naše škole vijori se stijeg.

Nego:

Na stupu iznad naše škole vijori se zastava.

Stijeg je za hrvatsku jezičnu normu i zastava i koplje za koje je ona pričvršćena, a zastava može biti pričvršćena i na drvenu motku, metalni stup ili brodski jarbol. Stoga nije pravilno stijegom nazvati samo koplje ili samu zastavu niti jarbol sa zastavom nazvati stijegom.

Imenica stijeg često ima preneseno značenje. Ako kažemo da se netko borio pod tuđim stijegom ili je plovio pod tuđim stijegom, mislimo da je nešto činio za drugu, tuđu državu i tuđe interese. 

Imenica barjak je turskoga podrijetla i u hrvatskome ju jeziku treba ostaviti samo kao stilski obilježenu.