Arhiv tekstova

Tražili su orahe u vrećama s krumpirom, prenosili bale slame u kolicima – slagali kamare, vezanih nogu po dvoje kroz uzane prostore vodili loptu, lastišem sputani prenosili klipove kukuruza – jedan po jedan u »košareve« ih spremali, traktore »štrangama« vukli do crte – pa natrag – pa opet – koliko se puta može, na letvama dugim prenosili kante pune vode, prolivali je, dizali se – nastavljali, njih petero nogu u letve zapretenih između bala hodili, padali, dizali, nastavljali, jaja u žlicama prenosili... Jedanaest se šesteročlanih ekipa, od žena i muškaraca sastavljenih, borilo za pobjedu u deset disciplina s ciljem uraditi brže, bolje, više od drugoga, ipak s postavljenim granicama u vremenu i prostoru. I nije bilo ljutnje, prijekora, bijesa, srdžbe, svađe – bilo je padova, znoja, htijenja, smjeha, od publike pljeska, ponajviše druženja. Bilo je i pobjednika: prva je ekipa Ivo iz Bikova, drugi Mobaši iz Starog Žednika, a treća je ekipa Male Bosne. Ponijeli su kućama lijepe i vrijedne nagrade. A došli su iz subotičkih mjesnih zajednica – Peščara, Zorka, Mala Bosna, Verušić, Prozivka, Stari Žednik, Novi Žednik i, naravno, iz Bikova.

Objedovali su u predahu zajednički pod šatrama, odmorili se, da bi predvečer dočekali nastupe folklornih društava – iz Male Bosne, Žednika, Bikova, zatim hip-hop grupe i naposljetku pjevao je Bane Krstić (kojem je skulptura u parku otkrivena, rad u drvetu Istvana Mezeia) i »Garavi sokak«. Sve to u prostranom dvorištu – parku bikovačke osnovne škole pred preko 2000 mladih i starih posjetitelja, seljana i varošana. Sve to u jednom danu, na jednom mjestu, treće srpanjske nedjelje, 19., na Bikovu. Sve to poslije žetve, kiša obilnih, cijena žita niskih otkupnih, zabave, druženja radi... Uspjelo je. Da se ne zaboravi. Do godine.