Arhiv tekstova

Kada netko u svojoj  petnastoj godini svojeručno napravi električnu gitaru i napiše nekoliko pjesama, tom je Bog sigurno podario nadarenost za umjetničko stvaralaštvo neslućenih razmjera. 

Ilija Žarković sigurno je jedan od najsvestranijih umjetnika u Srijemu. Davne 1964. godine osniva rock’n’roll sastav »Asteoridi«, koji je preko dvadeset godina punio sportske dvorane i domove kulture po cijelom Srijemu, i do današnjeg dana ostao sigurno najuspješniji rock’n’roll bend Srijema. Možda i jedina srijemska rock grupa koja je u ono vrijeme snimila  ploču s rock glazbom.

 

Vrijeme ljudima 

darovano

 

Sredinom osamdesetih godina Ilija osniva tamburaški sastav koji brzo dobiva naziv »Golubinački tamburaši« i za kratko vrijeme u tamburaškoj glazbi postaju poznati, često viđeni i slušani na radijskim i televizijskim postajama. Početkom devedesetih na nekoliko godina prestaje rad tamburaškog sastava, da bi smirivanjem situacije 1996. pri župi svetog Jurja mučenika u Golubincima zajedno sa svojim prijateljima osnovao tamburaški orkestar. Registriranjem Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva »Tomislav« 2002. godine orkestar se uključuje u rad udruge, a Ilija postaje njegov ravnatelj i pokreće školu tambure, koju su prošle desetine mladih Golubinčana. Sa svojim tamburšima i HKPD-om »Tomislav« Ilija Žarković je obišao sve značajnije festivale u Republici Srbiji i Republici Hrvatskoj. U jednom intervjuu pitali su Iliju o radu u HKPD-u »Tomislav«, a odgovor je glasio: »Odlično ste shvatili, to sam u stvari ja. Sve svoje slobodno vrijeme darujem tim ljudima, toj djeci i bezmalo svu svoju energiju i znanje. Kad bih sad to netko ukinuo ja bih se razbolio i ne bih znao što ću sa sobom.«

Bogatstvo djela 

ostavljenih

 

Na svoj su repertoar tamburaši stavili prigodne duhovne šansone, među kojima ima liturgijskih melodija (Peranova pučka misa, Pučka misa Crnkovačkog),  božićnih pjesama (Tiha noć, O Betleme, U to vrijeme godišta, Oj pastiri, Radujte se narodi, Dvotani neba, Slava Bogu na visini, Kyrie eleisson, Rodio se Bog i čovjek, Svim na zemlji), uskršnjih pjesama (Gospodin slavno uskrsnu, Kriste u Tvoje ime, Kraljice neba raduj se), te crnačkih duhovnih pjesama (Amazing Grace, When the Saints Go Marching in). Osim toga, iz pera Ilije Žarkovića rođene su prigodne duhovne šansone koje se rado slušaju (Tačno u ponoć, Svadbeni marš, Aleluja, Nemoj, ne odlazi, Selo sniva, Otvori srce).

Zahvaljujući sjajnoj suradnji Pavla Peršića kao tekstopisca i Ilije Žarkovića kao skladatelja, rođene su nezaboravne pjesme (Maro Marice, Dobro veče stara damo, Ej da mi je da prebolim, Koga prate tamburaši, Sremovanje, Poslednji voz, Zašto plačeš Ljiljano, Kada krene lumperaj, Golubinci – golubice bela, Najteže je u jeseni setne, Rumski vašar).

Pjesma »Zašto plačeš Ljiljano« nagrađena je prvom nagradom za tekst na festivalu u Novom Sadu 2000. godine. Tandem Žarković-Peršić sudjeluje na festivalu Zlatna tamburica u Novom Sadu još 1987. s pjesmom »Dobro veče, stara damo« (Veliki tamburaški orkestar RTV Novi Sad pod upravom Janike Balaža i vokalni solist Rista Milovanov) i 2006. s pjesmom »Koga prate tamburaši« (Veliki tamburaški orkestar RTV Novi Sad pod upravom Mileta Nikolića). Zatim 2002. godine: Vojvođanske zlatne žice, pjesma »Zašto plačeš, Ljiljano« (Golubinački tamburaši, solisti Ivana Telečki i Zoran Lepšanović) i 2004. na istom festivalu pjesma »Kada krene lumperaj« (Golubinački tamburaši). Iste godine izvedena je i skladba »Oj, Sremice« Ilije Žarkovića na tekst Milorada Sikanovića.

Osim glazbe Ilijina ljubav je i poezija.

Objavio je dvije zbirke poezije – »Lice ravnice« (1996.) i »Ni tamo ni ovamo« (2007.), te zbirku anegdota »Iz naše avlije«. Osim ovih objavio je i dvije knjige – udžbenike tambure »Svirac svira« i »Tanke žice tamburice«.

Zadnja, a možda i najznačajnija (dvije) objavljena knjiga na srpskom i hrvatskom jeziku jest »Zaboravljeni rečnik ruzmarinskog Srema«, te »Zaboravljeni rječnik  – govor golubinačkog kraja«, koji će se uskoro pojaviti  u izdanju Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Srce Ilijino više izdržalo nije, a samo Bog zna koliko je ostalo nezapisanih pjesama, anegdota i ljubavi prema ljudima.