Arhiv tekstova

Na karti pisara Lazara, tajnika nadbiskupa Tamasa Bakócza, izdanoj 1528. godine u Ingolštadtu, na prostoru između Dunava i Tise nalazi se jedna »linija« naselja, koje i danas možemo identificirati i locirati. To su Tavankut (Torankut), Subotica (Zabatka), Šebešić (Sebastin) i Verušić (Vesereghatz). Ova naselja su ubilježena i na kasnijim kartama – Laziusa 1552. godine, Speeda 1626. godine i Bleaua 1664. godine. 

 

Pisani tragovi o 

Verušiću

 

Prvi pisani trag o Verušiću potječe iz 1423. godine pod nazivom Verešeđhaz (Weresegház), kad se spominje kao pustara, imanje (praedium) u vlasništvu Pétera Pappa, sina Lászla Gergerija. Dvije godine kasnije, 1445., pustara prelazi u vlasništvo opatica iz Starog Budima. Između ove i godine 1447. na pustari nastaje naselje, jer vlasnik János Koroghy, kasniji mačvanski ban, daruje selo (possessio) tadašnjem upravniku zemlje Jánosu Hunyadiju, poznatom i kao Janko Sibinjanin. Iz dokumenata s kraja XV. stoljeća vidljivo je kako su utvrda i naselje Subotica s okolnim selima – Tavankut, Madaraš, Šebešić i Verušić činili jedan veći posjed. 

U ratovima poslije Mohačke bitke selo Verešeđhaza-Verušić nestaje, jer sljedeći, sad već turski, dokument, defter iz 1570. godine, spominje Verešeđhazu kao pustaru zajedno s Vantelekom. Turci su poslije ove godine vršili, milom ili silom, sustavno naseljavanje opustošenih naselja i imanja stanovništvom s južnoslavenskih područja. Defter iz 1578. godine spominje selo Verešeđhaza sa zemljama Vasarhel i Veghaz, koje obrađuju naseljenih 25 obitelji, čiji je knez Jasin Mitač. Interesantno je kako se u poreznim spisima Kaločke nadbiskupije iz 1543. godine mjesto spominje kao Verušić. Na kraju ratovanja s Turcima mjesto ponovno postaje pustara i kao takvo ulazi u posjed graničara subotičkog šanca.

 

Toponim Klisa

 

Ako putujemo iz Subotice za Čantavir, prelazimo preko riječne doline Čikera i nailazimo na mjesto koje narod od davnina zove Klisa. Ovakve toponime nalazimo na više mjesta u Bačkoj i oni označavaju mjesto gdje je nekada u srednjem vijeku stajala crkva. Sama riječ je iskrivljeni oblik latinske riječi ecclesia (eklezija), što znači crkva. Pokojni subotički arheolog László Szekeres je prilikom obilaska terena šezdesetih godina na jednoj uzvišici u oranici pronašao ljudske kosti i komadiće opeke, kao dokaz postojanja nekadašnje crkve i groblja. (U srednjem vijeku bilo je obvezno mrtve pokapati u crkvenom krugu). On navodi kako su na jednoj rukopisnoj karti iz 1789. godine ucrtani ostaci ove crkve. U proteklim stoljećima ovi, kao i ostaci ostalih crkava, rušeni su i stare opeke možemo i danas pronaći kao materijal zidova obora, staja ili kuća. Ovo se naročito događalo krajem XIX. stoljeća, kada je intenzivirana izgadnja salaša.

 

Ostaci srednjovjekovnog naselja

 

Na 33. kilometru autoceste (koridor 10) ove godine su na obali rječice Čiker prilikom obveznih arheoloških iskopavanja pronađeni ostaci nekadašnjeg srednjovjekovnog naselja Verešeđhaza-Verušić. Nađen je bunar promjera 1 metar, koji je dubine preko 6 metara. Zbog kiša nije se moglo kopati do dna. U zidu bunara su ukopani nogostupi s jedne i druge strane, tako da su korisnici mogli ulaziti i izlaziti bez većih problema. U blizini bunara pronađen je objekt s dva ognjišta na krajevima, čija namjena još nije potpuno razjašnjena. Nedaleko od ovih objekata nalazila se kuća skromnih dimenzija 3,20 x 2,40 m. Ona je bila djelomice ukopana u zemlju i u nju se ulazilo bočno preko nekoliko zemljanih stuba, bila je pokrivena dvovodnim krovom i imala je pod od nabijene gline, čiji su ostaci isto pronađeni. U jednoj rupi je pronađeno nekoliko utega, koji su služili za pričvršćivanje stoga sena ili slame. Na osnovi dosadašnjih rezultata, možemo pretpostaviti kako se naselje prostiralo na uzvišenoj lijevoj obali Čikera i prostiralo se uzduž oko 700-1000 m na grebenu, čiji je početak kod crkve i groblja i prostire se sve do jedne oštre okuke rječice Čiker. Ovakav linearni tip naselja je karakterističan za srednji vijek, kada se selo sastojalo upravo od ušorenih salaša.

 

U sljedećem nastavku: Tavankut.