Arhiv tekstova

Ako bi im netko dao 50 tisuća dinara, oni bi prvo kupili nešto za jesti i ogrijati se, zatim bi kupili lijekove i odjeću. Ovi odgovori, identični u svim mjestima – od južne Srbije, preko Šumadije, Vojvodine, Beograda – dobiveni od najsiromašnijih ljudi, pokazuju dramatičnu situaciju u kojoj se oni nalaze. Riječ je o podacima dobivenim u istraživanju, koji govore da oko 30 posto, odnosno, oko 380 tisuća ljudi starijih od 65 godina uopće nemaju nikakvu mirovinu, primorani su živjeti u siromaštvu, vrlo često su usamljeni i bez mogućnosti osloniti se na bilo koga. U nimalo boljoj situaciji još je oko 40 tisuća ljudi, koji žive s manje od 80 eura mjesečne mirovine. 

 

Siromašni su bolesniji

 

»U listopadu prošle godine, kada je rađeno istraživanje, od tih ljudi socijalnu pomoć primalo je samo 11.020, od ukupno 131.000 primalaca socijalne pomoći u Srbiji. Dakle, među starima ima najviše siromašnih, a najmanje primatelja socijalne pomoći. Procjena je da u Srbiji ima skoro milijun i 400 tisuća starijih od 65 godina, od toga u Vojvodini oko 352 tisuće. Istraživanje je pokazalo da 45 posto ispitanih živi u obitelji s prosječnim mjesečnim prihodom ispod četiri tisuće dinara, u listopadu je to bilo ispod 50 eura. To je 185 tisuća starijih, dok anketa o životnom standardu govori da je 125 tisuća ispod crte. Ne kažemo da anketa nije točna, nego su samo kriteriji već tako namješteni da puno njih bude odmah iznad crte. Zato smo se mi odlučili da nam oni budu ciljna grupa ispitivanja. Željeli smo ih pitati - kako vi živite od ničeg, tko vam pomaže, što očekujete i kako vam se može pomoći?«, kaže Nadežda Satarić, članica nevladine udruge Amity, koja je s Mreže Humanas provela istraživanje i napravila Studiju o siromašnim starijim osobama u Srbiji. Ovo izvješće sadrži i poglavlje u kojemu su analizirana iskustva iz zemalja u okruženju, te preporuke Vladi Republike Srbije, među kojima je i prijedlog da se uspostavi novi financijski program za ublažavanje siromaštva, odnosno, uvedu socijalne mirovine za starije najsiromašnije građane.

Rezultati istraživanja ukazuju da sugrađani koji žive u siromaštvu, čak 90 posto njih, pate od neke kronične bolesti i bolesniji su od svojih vršnjaka iz normalne populacije. Podaci također ukazuju na snažnu vezu između siromaštva i obrazovanja. U uzorku od 1.136 ispitanika niti jedan nije imao više od završene osnovne škole, 27 posto je bilo potpuno nepismenih, a ostali s četiri razreda osnovne, dok nitko od ispitanih nije imao zanat ili srednju školu.

»Ovo ukazuje da država mora mnogo više raditi na promoviranju znanja i obrazovanju. Za te stare ne možemo više ništa uraditi, ali možemo za mlade, djecu i Rome, jer se kasnije to neobrazovanje samo produkuje i sve će nam se jednog dana vratiti kao bumerang kroz siromaštvo«, kaže Satarić.

Ona dodaje kako među tom najvećom sirotinjom svega šest posto njih prima socijalnu pomoć, ali svaki četvrti je ipak kroz svoj radni vijek uplaćivao po nekoliko godina doprinos za mirovinsko i invalidsko osiguranje.

»Nitko u Ministarstvu rada i socijalne politike nije nam znao reći koliko je starijih naših sugrađana uplaćivalo mirovinske doprinose niti gdje je taj novac. Kroz istraživanje smo utvrdili da je sto tisuća starijih naših sugrađana imalo neki radni doprinos i uplaćivali su osiguranje, ali manje od 15 godina, zbog čega nisu stekli uvjet za stjecanje mirovine. Dakako, nisu svi od njih u zoni dubokog siromaštva, ali neki i jesu. Osim toga, ogroman je broj ljudi koji su radili sezonske privremene poslove u zemljoradničkim zadrugama živjeći od nadnica, zatim ljudi koji su radili na građevinama.«

 

Zaboravljeni 

i prepušteni sebi

 

Osobito dramatičan podatak je da 17 posto siromašnih starijih ljudi nema nikakve srodnike, a pri tomu se i najmanje oslanjaju na prijatelje i susjede, i potpuno su prepušteni sami sebi. S druge strane, i oni koji imaju obitelj ističu kako im ona jest glavna potpora, ali ne i financijska, jer i djeca često ostaju bez posla i nemaju dovoljno ni za sebe. Tek je svaki treći, od onih koji su najbliži siromašnima starima, zaposlen, što je također dramatičan podatak koji pokazuje da su najnezaposleniji srodnici upravo tamo gdje je sirotinja najveća. 

»Tim ljudima uskraćene su osnovne ljudske potrebe. Na primjer, po standardima Svjetske zdravstvene organizacije starijim ljudima su tri namirnice neophodne u svakodnevnoj ishrani – šalica mlijeka, jedno voće i komad mesa. Više od polovice naših ispitanika ne može sebi priuštiti komad mesa niti jedanputa u 15 dana, a naišli su i na takve koji si niti mjesečno to ne mogu priuštiti. Ako ne mogu sebi čak niti mlijeko priuštiti jednom tjedno, treba li još objašnjavati kakve su to prilike u kojima žive i čega su sve oni željni«, kaže Satarić.

Studija se inače bavi i analizom iskustava u okruženju, uzimajući u obzir zemlje koje imaju socijalističku prošlost kao i Srbija, isti mirovinski sistem i sličan stupanj pokrivenosti mirovinama. Tako primjerice, za garantirani socijalni minimum Latvija izdvaja 0,05 posto bruto društvenog proizvoda godišnje, a skoro 0,5 posto izdvajaju Slovačka, Češka i Slovenija. S 0,11 posto izdvajanja u 2006. i 0,12 posto u 2007. godini Srbija spada u zemlje s najmanjim izdvajanjima, dvostruko manjim od Hrvatske (0,24 posto). 

Inače, ove rezultate istraživanja o potrebama najstarijih za financijskom potporom od strane države predstavile su NVO Emity i Mreža Humanas prošlog četvrtka u Općinskoj udruzi umirovljenika, a s rezultatima su, kako je rečeno, upoznata i mjerodavna ministarstva od kojih je stigao odgovor da će preporuke ovih organizacija biti uzete u obzir u novom zakonu o socijalnoj zaštiti za stare osobe, koji bi se već u rujnu trebao naći na javnoj raspravi.