Arhiv tekstova

Među dobitnicima nagrade »Pro urbe«, koju svake godine Grad Subotica dodjeljuje svojim istaknutim građanima, za tekuću 2009. godinu nalazi se i Karlo Kopilović, dugogodišnji košarkaški sportski djelatnik. U kraćem razgovoru, subotički laeureat je pojasnio što za njega znači ovo vrijedno priznanje.

»U košarkaškom sportu, počevši od davnih dana svog aktivnog igranja pa sve do današnjih umirovljeničkih dana, prisutan sam punih 59 godina i dobivanje nagrade »Pro urbe« smatram velikim priznanjem za svoj dosadašnji angažman na polju subotičkog sporta«, započeo je razgovor Karlo Kopilović.

 

POTVRDA CJELOKUPNOG RADA

 

Ime Karla Kopilovića desetljećima je neraskidivo povezano s košarkom u najvećem gradu na sjeveru Bačke, a tijekom desetina godina provedenih na igračkom parketu (i zemlji) i pokraj crte terena njegov radni učinak ostavio je neizbrisiv trag na brojnim rezultatskim uspjesima ekipa koje je vodio ili savjetodavno sudjelovao u njihovom radu.

»Dobivenu nagradu smatram potvrdom rezultata koje sam postigao tijekom svog dugogodišnjeg sportskog rada, a slobodno mogu reći kako sam gotovo cijeli svoj život i radni vijek posvetio sportu. Ponosan sam što sam postao laureatom za područje sporta, kojemu sam toliko pružio, ali i zauzvrat puno toga od njega dobio.

 

SPORTSKI POČECI

 

»Jako je velika razlika kada iz današnje pozicije gledam na nekadašnje vrijeme mojih početaka u košarkaškom sportu i pozicije na kojima se on danas nalazi. Prije više od pola stoljeća, kada sam se počinjao baviti košarkom, uvjeti za igru i trening bili su više nego teški i samo najuporniji i najustrajniji su mogli opstati. Mi smo, primjerice, igrali na zemlji, vani po svakojakim atmosferskim uvjetima, dok se danas košarka igra na parketu u klimatiziranim dvoranama. I danas se sjećam svoje prve košarkaške utakmice, odigrane davne 1950. godine na zemljanom košarkaškom terenu koji se nalazio u današnjoj ulici Matije Gupca u Subotici. Tijekom aktivne košarkaške karijere igrao sam na poziciji playa (organizator igre) i drugog beka, i bio sam prilično dobar realizator, što je u ono vrijeme i prema tadašnjim pravilima igre puno značilo. Igračku sam karijeru završio 1962. godine, a već pri njezinom kraju počeo sam obavljati i trenersku dužnost, bivajući istovremeno igrač-trener.«

 

TRENERSKI USPJESI

 

»Tijekom svih proteklih godina nastojao sam igračima i igračicama s kojima sam radio dati svoj trenerski maksimum, trudeći se prenijeti im sve znanje i vještinu, sve ono što sam cijeloga života učio i usavršavao. Osobito sam volilo rad s tadašnjim ‘pionirskim’ selekcijama, a sa ženskom ekipom tog uzrasta bili smo nekoliko puta i državni prvaci ondašnje zajedničke Jugoslavije. S jednom drugom generacijom sam uspio osvojiti isti naslov i u kadetskoj konkurenciji, što se tada smatralo zbilja golemim uspjehom, a kao najveće igračko ime izdvojio bih, bez dvojbe, Eleonoru Wild, jedinu subotičku osvajačicu olimpijskog odličja (srebro na Olimpijadi u Seolu 1988).«

 

DANAŠNJICA

 

Provodeći umirovljeničke dane Karlo Kopilović više nije aktivno angažiran u košarkaškom sportu, ali je i dalje uz njega.

»Danas sam samo gledatelj, ali sam uvijek spreman pomoći nekim savjetom i instrukcijom, osobito mlađim trenerima koji tek započinju ‘peći ovaj lijepi sportski zanat’. Uvijek rado dijelim i prenosim svoje bogato iskustvo u radu s košarkaškim početnicima, jer je taj segment iznimno važan u stvaranju budućih majstora igre pod obručima«, završio je razgovor Karlo Kopilović, dobitnik subotičkog gradskog priznanja »Pro urbe« za područje sporta.