Arhiv tekstova

Kuća u Ulici Vuka Karadžića br 108A u Sonti privlači svojim egzotičnim izgledom pogled svakog prolaznika. Da bijelo oličena katnica ne bi bila samo jedna od mnogih, još od 1983. godine brine kućanica Snežana Ađin. Suprug Marinko, poznati Sonćanski ugostitelj, svima znan po nadimku Brca, u održavanju kućanstva koje i sam zove mali raj, podupire je i moralno i materijalno. Radom baš i ne, jer svaki slobodan trenutak nastoji provesti na Dunavu, čiji je veliki zaljubljenik. 

 

Prednje dvorište

 

Neveliko prednje dvorište uređeno je s ukusom, sivilo kolske betonske staze od ulazne kapije do garaže razbijaju smireni tonovi zelenila, prošarani šarenilom cvijeća. Savršeno izbalansirano, svega po malo, ničega previše. U rasporedu boja ni sivilo betona ne izgleda sumorno. »U ovu kuću doselili smo se 1983. godine. Sagradili su je Marinkovi roditelji, koji su godinama, sve do mirovine, radili u Njemačkoj. Kako se suprug bavi ugostiteljstvom, često sam i ja angažirana u našem objektu. Uređenje kuće i okućnice Marinko je prepustio meni, jedino je angažirao majstore koji su izradili ljetnu terasu. Kako je veliki zaljubljenik u Dunav, slobodno vrijeme provodi u pecanju i druženju. Kad je kod kuće, vrijeme najradije provodi s unucima Matijom i Adrijanom upravo na ovoj našoj terasi. Evo, ni sada ga nema, odveo je Matiju na pecanje, naravno na Dunav«, priča Snežana. Onoga tko u ovu kuću ulazi prvi put pogled na zadnje dvorište ostavlja bez daha. 

 

Zadnje dvorište

 

Umjesto očekivanih gospodarskih zgrada, jata peradi i po koje voćke, pred očima se odjednom stvori pravi mali raj, perivoj kojega već dva i pol desetljeća s velikom ljubavlju, a svakako i znanjem, uređuje ova vrijedna kućanica. S lijeve strane staze perivojem dominira velika, egzotična ljetna terasa, a u pozadini stara marelica, s obiljem narančastih slatkih plodova. Ispred terase je postavljen stari panj, nekoliko krupnijih kamenova s Dunava i na panju posude sa sezonskim cvijećem. Terasa, izrađena od drveta i željeza, pokrivena je trskom. S desne strane staze, odmah iza kuće, između nekoliko stabala četinara postavljena su starinska drvena kolica i nekoliko posuda sa starinskim, aromatičnim cvijećem. Noćna frajla, dragoljub, lipa Kata, lipi Andra, tvore sag kojega ni jedna ruka ne može vjerno reproducirati, sag koji svojim mirisima opija. U produžetku je perfektno održavan travnjak obrubljen cvjetnjakom i u samom dnu parka niz pomoćnih prostorija, toliko potrebnih svakom seoskom kućanstvu, oličenih tako da ni najmanje ne narušavaju izgled cijeloga parkića. »Mnogi koji nas posjete iznenade se. Na uređenje ovoga prostora odista potrošim puno vremena, no, nije mi ni najmanje žao. Oduvijek  sam obožavala cvijeće, odmalena sam sanjala upravo ovakvu okućnicu i zato sam presretna što imam razumijevanje i potporu od supruga. Za nas nema veće sreće, nego kad se na terasi okupi obitelj i kad glavne uloge preuzmu naši unuci Matija i Adrijan. A snaha Silvija mi sve više pomaže u uređenju našega raja. I dok zbog djece nije aktivno sudjelovala u radovima, bila mi je glavni konzultant i prvi kritičar«, priča Snežana ispraćajući me, u maniri dobrog seoskog domaćina, do uličnih vrata.