Arhiv tekstova

Nalazeći se u kotlini Dal-matinske zagore, okružen Dinarom, Kamešnicom i Svilajom, na samo 40 km udaljen od Splita, Sinj je oduvijek predstavljao mjesto kroz koje je prolazio izrazito važan put iz Bosne prema Jadranskom moru. Nakon turskog osvajanja Bosne i Hercegovine Sinj predstavlja često metu napada Turaka, koji bi njegovim osvajanjem kontrolirali jedan od najvažnijih i najkraćih putova iz Bosne prema Dalmaciji. Godine 1516. Turci osvajaju Sinj koji je pod njihovom vlašću sve do 1686.godine, kada ga ponovno osvaja kršćanska vojska sastavljena pretežno od Hrvata pod vodstvom mletačkog zapovjednika Girolama Cornaroa. 

 

Borbe s Turcima

 

U želji da povrate položaje  Turci 1715. započinju pohod prema Dalmaciji, gdje se prvi na udaru našao grad Sinj. Mehmed-paša Čelić sa svojom velikom vojskom izbija na obronke planine Kamešnice 23. srpnja, raspoređuje vojsku i čeka topništvo bez kojeg  nisu mogli krenuti u osvajanje tvrđave Sinj. U tvrđavi, koja se nalazila na brdu iznad grada, zaklon je potražilo stanovništvo koje je zajedno sa 700 izuzetno dobro naoružanih branitelja spremalo obranu tvrđave. Nakon dolaska topništva 7. kolovoza  i odbijanja ultimatuma o predaji tvrđave u noći između 7. i 8. kolovoza Turci su počeli dovlačiti topove bliže tvrđavi, kako bi ih ukopali i imali jači udar (u to doba topovi su ispaljivali kugle teške između 2 i 20 kg, čiji je cilj bio da poruše bedeme tvrđave radi napada pješaštvom i konjicom), ali su ih branitelji dočekali jakom puščanom paljbom i paljbom iz topova koji su ispaljivali mnoštvo sitnijih kuglica radi što većeg uništavanja neprijateljskih vojnika. Uz izuzetno velike gubitke Turci su ipak uspjeli postaviti topove i započeti gađanje tvrđave. Topnički napad je trajao od 8. do 14. kolovoza i polako, ali sigurno, uništavao je bedem i samu tvrđavu. Turci su imali nevjerojatno velike gubitke u ljudstvu, jer su su se branitelji prvenstveno usredotočili na uništavanje turske žive sile. U zoru 14. kolovoza Turci su s velikim brojem vojnika započeli juriš prema tvrđavi,  jer su zidine bile dosta uništene i u nekim dijelovima urušene, ali juriš prema tvrđavi i opsjedanje njenih zidina bilo je propraćeno konstantnom i jakom paljbom s tvrđave, te se nakon 3 sata Turci povlače ostavljajući na tisuće mrtvih. Očekujući ponovni napad 15. kolovoza (Velika Gospa)  branitelji i stanovništvo se zavjetovalo Gospi (čija je slika donesena u tvrđavu prije napada) da im pomogne u obrani. U jutro 15. kolovoza Sinj je osvanuo bez ijednog turskog vojnika. Radi velikih gubitaka i bez pomoći kad je vojska iznenada oboljela od dizenterije Turci su se povukli u Bosnu u noći s 14. na 15. kolovoza. 

Najdetaljniji opis opsade zapisao je jedan branitelj, a zapis pisan na talijanskom jeziku »Giornale del blocco ed assedio della fortezza di Sign« i danas se čuva u franjevačkom samostanu u Sinju.

 

Na dan Velike Gospe

 

Branitelji i stanovništvo su u znak zahvale Gospi dali izraditi zlatnu krunu kojom su je okrunili sljedeće godine i stavili natpis IN ERPETUUM CORONA-TA TRIUMPHAT – ANNO MDCCXV (Zauvijek okrunjena slavi slavlje - god. 1715.) i svake godine 15. kolovoza na Dan Velike Gospe (Sinjska Gospa) slijevaju se rijeke hodočasnika u grad Sinj. Taj dan se slavi i kao Dan grada. U spomen na ovu pobjedu Sinjani su ustanovili natjecanje Sinjsku alku, koja se održava svake godine prve nedjelje kolovoza u čast hrabrim braniteljima i velikoj pobjedi nad Turcima. Ispred povorke Alkara prvo nastupaju alkarski momci obučeni u narodne nošnje, a oko struka imaju pojas koji se naziva »zmijsko gnijezdo« u koji su zataknute dvije kubure i nož, dok preko ramena nose pušku kremenjaču. Alkari kopljanici su odjeveni u starinsku vitešku odoru od čohanih hlača i dolame, izvezene košulje s kopčama, šubare od kunovine ukrašene ždralovim ili čapljinim perjem, crnih čizama s mamuzama, o bedrima visi sablja, dok je u  ruci koplje. Alkarsko natjecanje traje 3 dana, alkari moraju za najviše 13 sekundi u punom galopu bez odizanja od sedla prejahati trkalište od 160 metara te kopljem dugačkim 290-300 cm pogoditi alku. Alka se nalazi na 332 cm od zemlje, a sastoji se od dva koncentrična obruča. Manji obruč ima promjer 3,54 cm, a veći 13,3 cm. Obruči su međusobno povezani  kracima koji idu od jednoga obruča prema drugome i dijele prostor između na tri jednaka dijela. Pogodak u mali srednji obruč (»u sridu«) donosi tri boda, pogodak u gornji dio donosi dva boda, a pogodak u jedan od ostala dva razdjela donosi jedan bod. Onoga tko nakon treće utrke sakupi najviše bodova vojvoda proglašava slavodobitnikom stavljajući mu hrvatsku trobojnicu  na koplje. Taj svečani čin popraćen je pucanjem iz topova s bedema staroga grada.