Arhiv tekstova

»Volio bih da mogu reći kako je cijena žita ove godine nešto veća«, rekao je novinarima na Ljutovu srbijanski ministar poljoprivrede Saša Dragin. »Volio bih i da oni koji kupuju žito razmisle o tome da će im seljaci trebati i iduće godine. Ipak su u to žito uloženi i trud i muka i neka malo razmišljaju o tome da od ovoga ljudi žive.« 

Na konstataciju kako ni vrijeme ove godine nije išlo naruku poljoprivrednicima, ministar je odgovorio: »Ove je godine doista bilo puno kiše. S druge strane, prinos ipak nije tako nizak, jer uglavnom su to bili pljuskovi i rod će biti za oko 15 posto manji nego što bi bio inače. Dakle, kvaliteta nije toliko loša.«

Dragin smatra važnim napomenuti kako se i pokraj ekonomske krize poljoprivrednicima pokušava maksimalno pomoći. 

»Subvencija od 12.000 dinara po hektaru kreće već ovog mjeseca. Ono što je također važno to je da su Robne rezerve napravile napor da otkupe 65.000 tona žita. Još jedna opaska, ovo je prvi put da se kupuje od seljaka, jer dosad su Robne rezerve uvijek kupovale od velikih sustava, kupovale od jednog ili drugog velikog prodavca, od ovih što su privatizirali društvena poduzeća. To bi žito ionako išlo na tržište i ništa ne bismo time dobili. Možda je ovo nedovoljno, ali je najviše što je država u ovom trenutku ekonomske krize mogla uraditi. Ali, imamo obećanje direktora Robnih rezervi da će sad izaći i s razmjenom žita za gnojivo, odnosno sjemena za jesensku sjetvu i to je dodatna količina. Mislim da je i to dobar posao.« 

Ministarstvo je pokrenulo i novu liniju kupovine mehanizacije prema kojoj se poljoprivrednicima omogućava da 50 posto cijene plate u žitu i to im se računa 3 dinara više nego što je na produktnoj burzi. 

»Znači, ako danas kupujete žito računat će vam se 14 dinara, što je već isplativije«, kaže ministar Dragin. »Ono što Ministarstvo još radi jest da je za jesensku sjetvu pokrenulo akciju za subvencioniranje gnojiva i to tako da će svi domaći proizvođači, ukoliko zadrže cijene od srpnja, po toni dobivati 100 eura od Ministarstva. Faktički, poljoprivrednik će u Srbiji dobivati gnojivo po cijeni od srpnja, umanjeno za 100 eura. To definitivno pomaže u ovom trenutku. Ministarstvo poljoprivrede je na svim otkupnim mjestima postavilo inspektore i ukoliko netko ima neki problem, neka slobodno nazove Generalni inspektorat i za pola sata do sat vremena dolazi inspektor, kako bismo zaštitili poljoprivrednike.«

Svim poljoprivrednicima Saša Dragin predlaže skladištenje pšenice u javnim skladištima, kojih za sada ima pet u Vojvodini. 

»Najjednostavnije rečeno, to znači da poljoprivrednik svoju pšenicu stavlja u javno skladište, tamo dobije potvrdu o uskladištenju, na osnovi te potvrde dobije kredit od banke po cijeni od 3 posto kamate na godišnjoj razini, što je upola manje čak i od inflacije. Na takav način, s tim novcem koji poljoprivrednik dobije, a zalog je znači pšenica, nije hipoteka na kuću ili zemlju, može čekati priliku koja je dobra i tada prodati pšenicu, znači kad cijena ode gore. A to se mora dogoditi, jer ova sadašnja cijena je najniža u protekle tri godine. Ta javna skladišta su u Pančevu, Zrenjaninu, Somboru, Bačkoj Topoli i Apatinu, a gledat ćemo još neko otvoriti, ukoliko to bude bilo moguće. To je tih pet skladišta. Jako je bitno da ta skladišta imaju aparat za mjerenje količine proteina u zrnu i, naravno, to nisu silosi koji imaju problem sa zaduženjem. Za ljude koji žive u okolici Subotice mogu reći kako je i pokraj prvih strahova Fidelinka ipak otvorila kapije, dio silosa je zakupljen.«

Cijena pšenice je ipak bila središnja tema svih razgovora novinara s ministrom Draginom u Ljutovu.

»Ja bih volio da mogu reći kako je cijena pšenice veća, međutim vi znate da je cijena ista u cijeloj regiji. Prije nekoliko dana bio sam s mađarskim ministrom poljoprivrede i tamo je isti problem i s cijenom i s kišom kao i ovdje, slično je i u Rumunjskoj i Hrvatskoj. Dakle, sve nas to regionalno tišti, ali ono što meni najviše smeta to su »gospoda trebalo bi«, koja uvijek znaju što bi trebalo uraditi i predlažu ne znam kakvu cijenu, a i oni sami znaju da je to nemoguće. Kad ih pitam – a kako vi to mislite da mi sad trebamo odrediti cijenu, tko je taj koji će reći, e to je referentna cijena, kad se cijena formira na tržištu, oni kažu, pa znamo mi to, ali to je iz političkih razloga. Zašto ti koji to govore, kada otkupljuju proizvodnju preko zadruga seljaku plaćaju 8-9 dinara za pšenicu, a istu tu pšenicu prodaju za 11 dinara preko produktne burze. Zašto onda i oni ne budu pošteni pa prodaju i kupuju po onoj cijeni za koju misle da treba biti? To su ljudi koji ne misle dobro našoj poljoprivredi. Oni bi trebali preispitati svoje moralno stajalište, a i o tome hoće li im poljoprivrednici trebati i iduće godine.« 

Na natjecanju risara, u okviru Dužijance, Saša Dragin je bio drugi put:

»Od kada sam u svojoj 14. godini upisao Poljoprivrednu školu, od tada sam u poljoprivredi. Kada sam ovdje došao prošle godine, gledam oko sebe, svi namršteni, ozbiljni, oštre kose, rekoh, ovi znaju da sam tek nekoliko dana prije postao ministar. Krenuo sam kositi, a kad sam se okrenuo vidio sam kako su svi ostali kosci zaostali na polovici. Rekli su mi da sam kosio kao da je kombajn prošao. Tako sam sad došao izvan konkurencije, samo gledati. Jako je lijepo što ova tradicija još postoji. I jako je bitno da to sačuvamo. To je ono što čini Vojvodinu. Raznolikost nacija, vjera. Devedesete godine su bile uistinu strašne na Balkanu, jedino ovdje nije bilo velikih problema. Svi i dalje žive zajedno, svi jedni druge poštuju. Mi imamo jednu veliku prednost. Kod nas svi idu na dva Božića, svi idu na dva Uskrsa, imamo i slave, toliko lijepih običaja i kad bi me netko pitao, najiskrenije, ni s kim se ne bih mijenjao i uvijek bih ostao ovdje, kod nas u Vojvodini.«