Arhiv tekstova

Ni kiša koja je padala sve do pred jutro nije uspjela poremetiti jedno od najzanimljivijih događanja subotičke Dužijance – »Takmičenje risara«. Iako su mnogi koji su željeli doći ostali kod kuće bojeći se lošeg vremena na otvorenom, i ovogodišnje natjecanje pratilo je više stotina ljudi odanih tradiciji i očuvanju slike prošlih vremena.

Natjecanje je održano u subotu, 11. srpnja, u Ljutovu, na polju domaćina Josipa Mačkovića, tik uz cestu prema Tavankutu. U konkurenciji 37 parova ovogodišnji pobjednici su Marinko Kujundžić iz Subotice i Ruža Juhas iz Ljutova, dok su drugo i treće mjesto zauzeli Perica Tikvicki i Emera Poljaković, te Saša Savić i Goran Slavković iz Belosavaca. U kategoriji mladih risara natjecalo se 15 parova, prvo je mjesto pripalo Željku Ivkoviću i Snežani Orčić, a njima su odmah uz bok bili Perica Moravčić i Ivana Stantić te Branislav Kujundžić i Sandra Dulić. 

 

Risarski ručak 

i natjecanje

 

Natjecanje risara i ove je godine održano u sjeni problema koji na ovim prostorima neizostavno prate poljoprivredu. Osim ekonomske krize i niske otkupne cijene pšenice, ljetos su i obilne kiše ugrozile poslovanje onih koji su cijeli svoj radni vijek i život posvetili pro-izvodnji hrane. Zbog toga uzvanici, a prije svih ministar poljoprivrede Saša Dragin, u subotu nisu bili na Ljutovu samo kako bi promatrali natjecanje i sudjelovali u slavlju, nego i da bi razgovarali s poljoprivrednicima i objašnjavali im što sve država radi na poboljšanju situacije, koja nimalo nije zavidna.

Osim natjecateljskog dijela, za sve nazočne najznačajniji događaj svakako je bio risarski ručak (doručak). Sjedeći za improviziranom trpezom, na balama slame, svi su posjetitelji imali prigodu dobro se najesti slanine od mangulice, kiselne, domaćeg kruha i luka. Takav se kaloričan doručak, koji »dugo drži«, u vrijeme kada se sve radilo ručno, služio risarima na početku teškog i dugog radnog dana. Jak doručak i u ovu se subotu zalijevao svježom bunarskom vodom koju su u ćupovima donosile djevojke u bunjevačkom ruhu.

Prije »pravog« natjecanja risara svoje su umijeće u košenju žita već po običaju oprobali i uzvanici, među kojima su bili: gradonačelnik Subotice Saša Vučinić, njegov zamjenik Pero Horvacki, zamjenik predsjednika Skupštine Grada Subotice Slavko Parać, načelnik Sjevernobačkog okruga Zoran Prćić, načelnik Šumadijskog okruga Zoran Rajević, konzul Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici Anto Franjić, te glavni organizator Dužijance Davor Dulić. Ovaj posljednji u ovoj se disciplini pokazao najboljim.

Natjecatelja je bilo, čini se, više nego ikad ranije. Došli su s raznih strana – iz Hrvatske, Mađarske i Makedonije, a od domaćih – iz Bačke, Banata, Šumadije. 

 

Titula ostaje u obitelji 

Kujundžić

 

Najbolji kosac za 2009. godinu, Marinko Kujundžić iz Subotice, na »risarskom tronu« zamijenio je svog oca Stipana, godinama neprikosnovenog na »Takmičenju risara«. Marinko Kujundžić i njegova risaruša Ruža Juhas svoju su parcelu pokosili i počistili brže i urednije od svih ostalih, za 30 minuta i 14 sekundi. Tako je barem izmjerio sudački kolegij.

»Bilo je prilično teško, ne mogu reći da nije bilo teško, jer su domaćini othranili ovo žito tako da posljednjih godina nije viđeno ovako veliko«, kaže Marinko Kujundžić. »Baš je bilo prvoklasno žito, imalo se što raditi. A Bog nam je podario i lijepo vrijeme i sunce je upeklo, baš je bilo žestoko, ali izgurali smo.«

Marinko Kujundžić je na natjecanjima risara kositi počeo u mlađoj kategoriji 1996. godine, a u stariju kategoriju prešao je 2001. 

»Posljednje tri godine nisam sudjelovao, jer sam bio odsutan preko ljeta. Nadam se da ću biti tu i iduće godine, ako ne budem radio u inozemstvu. Mora netko naslijediti oca Stipana. On je odlučio povući se još prije tri godine, ali s obzirom da sam ja bio odsutan,  ostao je u natjecanju, eto, čisto da bude netko od Kujundžićevih. 

Kada je natjecanje završeno i kada su pobjednici već bili poznati, prikazan je rad originalnih starih strojeva – vršalice, kosačice i traktora, koji su u vlasništvu Hrvatskog kulturnog centra »Bunjevačko kolo«. 

Mnoštvo štandova, na kojima su uglavnom prodavani proizvodi od slame i suveniri vezani uz Dužijancu, okruživali su skoro cijelu polovicu Mačkovićeve njive, no najviše se svijeta ipak skupilo pod šatrama, gdje se nije točila samo voda, kako i jest red.