Arhiv tekstova

O fotografiji o kojoj ovoga puta pričamo govori Jovanka Sarić rođena Gašpar, najmlađe dijete Mihajla i Jele Gašpar, koja se ne nalazi na ovoj fotografiji iz 1941. godine zato što je rođena godinu dana nakon  od njenog nastanka. Pa ipak, zahvaljujući njezinoj priči u prilici smo, u kraćim crtama, predstaviti ovu obitelj iz Male Bosne pokraj Subotice.

Na slici se u gornjem redu nalaze: Matilka Matlak rođ. Gašpar, kućanica, Giza Vidaković Dokman rođ. Gašpar, najstarija sestra, kućanica, Teza Letić rođ. Gašpar, kućanica, Marija Stipić rođ. Gašpar. Srednji red: Pajo Gašpar, radnik, otac Mihajlo Gašpar, mljekar i mater Jela Gašpar rođ. Bukvić, kućanica. Donji red: Ana Gašpar, kućanica, Stipan Gašpar, željezničar, Mihajlo Gašpar, radnik.

 

OBITELJSKA OKUPLJANJA

 

»Svi smo se rođeni na našem salašu koji se nalazio na Dolu kod Male Bosne, popularno zvanom Gašparov salaš čiji je vlasnik bio očev stric Mihajlo Gašpar. Otac je radio pod arendu i moja braća i sestre, uključujući i mene rađali smo se i živjeli na salašu, sve dok 1948. godine otac nije kupio kuću u selu gdje smo se potom svi preselili i nastavili živjeti. Dok su nam otac i mater bili živi obiteljska su okupljanja bila vrlo česta i tada bi se sva djeca, skupa sa svojim obiteljima, nalazila u našoj obiteljskoj kući u Maloj Bosni. Teza je živjela u Žedniku, mi smo bili u Subotici, dok su svi ostali nastavili živjeti u Maloj Bosni, pa je bilo vrlo lako okupiti se ne samo za  razne blagdane tijekom godine, već i za druge obiteljske prilike i proslave. Jednostavno uvijek nam je bilo drago okupiti se i provoditi vrijeme skupa s našim roditeljima, ali otkako su oni umrli, a i veći dio moje braće i sestara, sve rjeđe dolazi do okupljanja ostatka nekad velike obitelji. Jer od nabrojanih članova obitelji Gašpar, osim mene jedino su još živi moja dva brata Pajo i Stipan Gašpar«, priča nam Jovanka Sarić.

 

MLIJEKO

 

»Moja najstarija sestra Giza i dvije godine mlađa Teza su me pazile dok sam bila mala, jer su otac i mater bili zauzeti proizvodnjom i raznošenjem mlijeka, pa sam s njima i provela najveći dio svoga najranijeg djetinjstva. Čim sam malo ojačala, u vrijeme kada sam počela pohađati osnovnu školu i sama sam dobila ‘radni angažman’ u obiteljskom poslu proizvodnje mlijeka, pa sam skupa s braćom i sestrama bila angažirana na čuvanju naših krava, ali i svinja koje su pasle na dolu pokraj salaša. Istina nikada nismo imali previše krava, najviše tri, ali se proizvodnja mlijeka uvijek nesmetano odvijala, čak i kada bismo imali samo jednu kravu u staji. Osim navedenih životinja imali smo malo i ovaca, i dva konja, pa je uvijek bilo nešto da se čuva, ali je sve to bilo lijepo uz razdraganu dječju igru. Selidbom u grad, u Suboticu, sve je to postalo dio prošlosti, a ja sam svoj radni vijek provela kao spremačica.«

 

NASTANAK FOTOGRAFIJE

 

Otac i glava obitelji Gašpar, Mihajlo, bio je po zanimanju mljekar i nosio je  kolima mlijeko u Suboticu. Jedna od redovitih mušterija bila mu je Ana Vojnić, glasovita fotografkinja onoga doba i najvjerojatnije je i izrada ove obiteljske fotografije i dogovorena prigodom jednog raznošenja mlijeka.