Arhiv tekstova

»Zbog obilja obveza, nemam baš previše slobodnog vremena, ali ipak nastojim uvijek pronaći malo prostora za određene dnevne aktivnosti koje redovito i gotovo svakodnevno upražnjavam« započinje svoju ‘izvan protokolnu’ priču Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

 

VRT

 

»Po povratku s radnog mjesta u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, provedem sat ili dva u našem vrtu koji se nalazi pokraj obiteljske kuće u kojoj živimo. Odgajajući povrtarske kulture našeg podneblja nastojim ‘proizvesti’ sve ono što je potrebno za prehranu naše obitelji, jer mi je ideal stvoriti potpuno domaće resurse za svakodnevnu prehranu. Trenutačno u vrtu imamo svega izuzev krumpira, pa smo u prilici jesti domaću rajčicu, mahune, kelerabu, mrkve, krastavce, tikvice i ostalo sezonsko povrće. Glede njege u zasadima potrebito je kontinuirano voditi skrb o određenim poslovima poput odstranjivanja trave i korova kako ne bi ugušili osnovne povrtne kulture, potom osigurati odgovarajuću zaštitu protiv potencijalnih štetočina u čemu se vodim isključivo ekološkim načelima bez uporabe ikakvog kemijskog sredstva i uz korištenje prirodnog gnojiva. Imamo kućno kompostište u kojemu pohranjujemo sve vrste organskih otpadaka gdje dolazi do prirodnog stvaranja humusa kao dokazano najboljeg i neštetnog sredstva. Rabim i nikotinski otrov koji dobivam od ostataka opušaka, koje u konzervama donosim s radnog mjesta i potapam u vodu, a s tom smjesom poslije nastojim tretirati biljke koje su napadnute određenim bolestima ili štetočinama. Radeći u vrtu, često puta imam i pomoć moga sina Augustina, koji je već poprilično vičan brojnim radovima na odgajanju raznih povrtarskih kultura«.

PREDVEČERJE, VEČER

 

»Svake večeri provedem određeno vrijeme u obiteljskom okruženju, uz suprugu i sina, gdje razgovaramo o onome što se tijekom dana dogodilo ili o događajima koje bi trebali planirati u bližoj budućnosti, te utvrditi obveze svakog člana obitelji u nastupajućem kraćem ili dužem razdoblju. Potom u nastavku večeri nastojim pronaći malo vremena za prolistavanje nekog tiska, te čitanja određene literature prema trenutnom afinitetu. U konačnici dana, sjedam za računalo i obavljam dnevnu mail korespondenciju, te po potrebi i nešto napišem.«

 

SINovi AUGUSTIN i aleksandar

 

»Imam jako dobru komunikaciju s mojim sinom Augustinom, i uvijek nastojim svaki višak slobodnoga vremena pretočiti u što više naših  zajedničkih trenutaka. Već spomenuti zajednički angažman u našem vrtu pridonosi njegovoj socijalizaciji, a s druge strane kroz koristan rad smo zajedno i imamo prostora za dodatno razvijanje naše komunikacije. Opet, neupitan je i prostor, kao i potreba za igru u njegovoj starosnoj dobi, pa ga pratim kada se primjerice rola, ili pak skupa odemo na vožnju biciklom do Aleksandrova ili Palića«.

Naravno, komuniciramo i s našim sinom Aleksandrom koji studira u Zagrebu.

 

TAVANKUT, ČIKERIJA

 

»Uvijek kada možemo, nastojimo što češće otići do Tavankuta, posjetiti moje roditelje i to običavamo najmanje dva do tri puta mjesečno. Ukoliko je to potrebno, nastojimo im pomoći u određenim poslovima ili bilo čemu drugom. Također, jednoga dana bih volio imati i neku vikend  kuću na Čikeriji, gdje bih se mogao u većoj mjeri posvetiti odgoju i proizvodnji ekološki čistih povrtarskih kultura, te ujedno biti i bliži roditeljima.«

 

KNJIGE

 

»Bibliofil sam, i posjedujem kolekciju od nekoliko tisuća knjiga u kojoj zavidan dio predstavljaju zavičajne knjige u kojoj čuvam sve publikacije tiskane od 1990. godine koje su Hrvati u Vojvodini objavili. Od brojnih naslova koje imam u svojoj privatnoj knjižnici, izdvojio bih i neke zbilja vrijedne i raritetne, očuvane primjerke poput molitvenika Ivana Antunovića »Čovik s Bogom« i njegovu teološku knjigu »Bog s čoviekom«. Kada je god to moguće nastojim kupiti ili nabaviti određenu staru knjigu ili novinu«.

 

VIKEND

 

»Slobodni dani kraja tjedna, ukoliko nisu aranžirani nekom protokolarnom aktivnošću dužnosti koju poslovno obavljam, rezervirani su za neke slobodne aktivnosti poput odlaska do grada, druženja s prijateljima i ostalih svakodnevnih zanimacija. Nedjelja je rezervirana za odlazak na misu, dok obiteljski objed nije precizno fiksiran za podne, ali ipak nastojimo ručati do 13 sati. Ostatak dana rezerviran je za privatnost i trenutke koje najradije volim provoditi u krugu svoje obitelji.«