Arhiv tekstova

U lipnju davne 1869. u Banjaluku su stigla šestorica trapističkih redovnika, dva svećenika s četvoricom braće i osnovala samostan Marija Zvijezda. Stigli su na poziv njihova redovničkog subrata oca Franza Pfannera, koji je u Delibašinu, selu kod Banjaluke na desnoj obali Vrbasa, kupio prilično velik dio zemlje i šume i stvorio jako ekonomsko, kulturno i industrijsko središte banjalučkog kraja. Upravo povodom 140. obljetnice od dolaska trapista  i industrijske revolucije koju su ovi skromni i povučeni isposnici proveli u ovom dijelu BiH i 100. obljetnice od smrti oca Franza Pfannera, upriličen je trodnevni međunarodni znanstveni skup pod nazivom »Trapisti u Banjaluci, Europi i BiH«.

 

Obećanja od strane entitetske vlade

 

Tematske izložbe i brojna predavanja eminentnih stručnjaka iz cijele Europe konačno su skrenula zasluženu pozornost na ove šutljive dobrotvore. Naime, za samo deset godina svog boravka u banjalučkoj regiji sagradili su ciglanu, kovačnicu, kamenolom, mlin, siranu, pilanu, pivaru, tvornicu sukna s predionicom i tkaonicom, bolnicu, dječje sirotište..., a zaslužni su i za elektrifikaciju Banjaluke. U Vladi RS-a najavljuju kako će pomoći da samostan ponovno zaživi u onom obliku kako to njegovi autentični vlasnici odluče, tako što će učiniti sve da se vrati imovina Katoličkoj crkvi u naselju Trapisti kod Banjaluke. Bolji dani su možda već i došli jer je nedavno pokrenuta i proizvodnja originalnog sira »Trapista«, čiju tajnu spravljanja već stoljećima poznaju samo trapisti. U dolazećem razdoblju trebalo bi  krenuti i s većim količinama proizvodnje kako bi ovaj kvalitetni sir mogao stići i na druga tržišta, a ne samo BiH i Hrvatske. Podsjećanja radi originalni sir »Trapist« masovno se proizvodio do Drugog svjetskog rata, kada je broj svećenika bio znatno veći. Komunističke vlasti oduzele su im gotovo svu imovinu ostavivši tek crkvu i samostan. Broj svećenika naglo se smanjio, a proizvodnja sira nastavljena je tek za samostanske potrebe i to samo do 1996. godine kada je umro brat Mohor koji je jedini znao recept.

 

Mladi zainteresirani za trapistički red

 

Danas su trapisti uz kartuzijance najstroži red u Katoličkoj crkvi, što podrazumijeva potpunu izoliranost i šutnju, sedam dnevnih zajedničkih molitava, obvezan fizički rad, pet zavjeta, suzdržavanje od mesa i dr. Kao monasi trapisti slijede »Pravilo sv. Benedikta« živeći monaško geslo »Ora et labora – Moli i radi«. Danas se u opatiji Marija Zvijezda puno toga promijenilo, redovnici su ostali bez imovine, pa su svoj život prilagodili sadašnjim mogućnostima. Kako kažu braća Tomislav i Zvonko Topić, trenutačno jedini trapisti u Mariji Zvijezdi, redovnici su prije ustajali u dva sata noću na molitvu kada su bili sveci, odnosno na Božić i Uskrs, a običnim danima u dva i pol kada je bila molitva, nakon toga bi se smjenjivale molitva, rad i odmor sve do 19 sati kada je bila posljednja molitva, nakon koje bi se odlazilo na počinak. Posljednjih godina samostan je posjetilo i desetak mladih ljudi koji su se željeli zarediti u ovom samostanu, međutim samostan ih nije mogao primiti i pružiti im uvjete za život. Ipak, braća Tomislav i Zvonko vjeruju kako će uskoro doći bolja vremena i za ovaj, nekada najveći trapistički samostan u svijetu.