10.07.2009
Maksimalna sniženja na totalnoj rasprodaji
Ravnatelj subotičkog »Agro-kombinata« Zoran Bran-ković potpisao je 30. lipnja rješenja o otkazu za četrdesetak (od preostalih 78) radnika s obrazloženjem da je to posljedica »Plana izmjene reorganizacije« usvojenog 29. travnja ove godine.
»’Agrokombinat’ je ostao bez državne zemlje (6400 hektara) i drastično smanjio proizvodnju u ratarstvu, te je neophodno bilo pristupiti izmjeni usvojenog Plana reorganizacije. Kao posljedica toga, jedna od mjera je svođenje broja uposlenika na razinu sukladnu izmijenjenom Planu«, navodi se, među ostalim, u šturom obrazloženju rješenja o otkazu.
Jedan od radnika – koji nije želio da mu spominjemo ime – kaže kako je u »Agrokombinatu« proveo preko 30 godina i da ga je otkaz zatekao dok je bio na bolovanju (!), zbog čega će se, kako kaže, obratiti subotičkom ombudsmanu Zlatku Marosiuku. To što je bio na bolovanju kada mu je uručen otkaz nije i jedini problem, jer, kako kaže, radnici nisu bili u prilici iskoristiti godišnji odmor niti su ostvarili pravo na bilo kakvu nadoknadu, makar to bila i »otpremnina« u iznosu od tri prosječne mjesečne plaće (koja se kretala oko 20.000 dinara).
S obzirom da je u administraciji tvrtke proveo preko tri desetljeća on kaže kako je stečajni postupak u Agrokombinatu počeo prije pet godina (29. listopada 2004.), ali je 30. lipnja 2006. usvojen prvi Plan reorganizacije koji je podrazumijevao otplatu dugova vjerovnicima na sedam godina. U suštini, kako navodi, otplata se odvijala prodajom imovine, prodajom zaliha i naplatom potraživanja.
»’Verušić’ je prodan za 150.000 eura, a riječ je o više dobrih objekata i devet hektara zemlje. To je potcijenjena vrijednost od koje je netko sigurno imao koristi. Vjerojatno je slično i kada je riječ o prodaji skladišta, ekonomije u Novom Žedniku, farme svinja u Maloj Bosni, mehanizacije ili rezervnih dijelova«, kaže naš sugovornik.
Kao krunu takvog poslovanja on navodi oglas o prodaji jedanaest objekata, te da je forma javnog nadmetanja zapravo samo paravan za sumnjive transakcije, jer, kako kaže, u oglasu su iznosi depozita namjerno podignuti do razine koja u startu odbija potencijalne kupce, tako da se u drugom krugu – putem pogodbe – otvori širok prostor za one »stvarno zainteresirane«.
Na pitanje – što će onda uopće ostati od imovine Agrokombinata ako se, uz već prodano, proda i jedanaest objekata, naš sugovornik odgovara kako za sada nije na prodaju objekt »Ravnica« na ulazu u Stari Žednik i oko 1300 hektara zemlje, koji su u vlasništvu tvrtke.
Predsjednik Skupštine dioničara, kojih ima nešto manje od 1400 i koji imaju preko 58 posto dionica, Josip Ivanković, već odavno javno proziva vodstvo i Upravni odbor Agrokombinata, na čijem je čelu József Kasza, zbog, najblaže kazano, »nedomaćinskog odnosa« prema tvrtki koja je sve do prošle godine obrađivala oko 7760 hektara zemlje.
»Agrokombinat je u svojim najboljim vremenima zapošljavao oko 1200-1300 radnika, a danas gotovo da ih nema. U svakom slučaju, oglas o prodaji imovine i otpuštanje radnika izravno su povezani i znače samo jedno – kraj Agrokombinata!«, kaže Josip Ivanković.
Kao najbitnije, što se buduće prodaje tiče, sugovornik ističe silos i farmu svinja kao primjer »razbijanja cjeline«, jer se zemlja ne prodaje.
»Kada prodate silos, ali ne i zemlju, onaj tko nema zemlje ne treba mu ni silos, a onaj tko ima zemlju tom treba i silos. Kada prodate farmu, i odvojite je od silosa i zemlje, opet razbijate cjelinu i na taj način imovini smanjujete vrijednost. To sve, naravno, nije slučajno ovako napravljeno«, objašnjava Josip Ivanković.