Arhiv tekstova

Prema podacima regionalnih poljoprivrednih službi, zbog padalina na području Vojvodine ovogodišnji rod pšenice bit će umanjen za jednu trećinu. Uz nisku otkupnu cijenu za žito, padaline su stvorile nove probleme za poljoprivednike, zbog umanjenja roda i zastoja žetvenih radova, a dobra je vijest potpisivanje ugovora Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede s prodavačima mehanizacije, jer ugovor omogućuje model razmjene ovogodišnjeg roda za poljoprivredne strojeve. Uvjeti ugovora su takvi da se do 50 posto cijene nove poljoprivredne mehanizacije plaća uskladištenom pšenicom ovogodišnjeg roda, dok je ostatak vrijednosti moguće platiti i kroz kredite koje subvencionira Ministarstvo.

Poljoprivrednici su dugo čekali i na odluku Vlade o otkupu ovogodišnjeg roda pšenice za potrebe Državnih robnih rezervi. Produktna je burza počela u ponedjeljak, 6. srpnja, primati prijave za otkup žita koje će biti skladišteno za potrebe Državnih robnih rezervi. Prema odluci Vlade, bit će otkupljeno 65.714 tona po cijeni od 13 dinara s uračunatim PDV-om. Prodavači mogu biti jedino registrirana poljoprivredna gazdinstva i zadruge. Najmanja ugovorena prodaja mora biti u iznosu od 20 tona, a najveća u iznosu od 100 tona žita.

 

Kiše smanjile kvalitetu pšenice

 

»Ne znam točno koliko je kiša odnijela prinosa, ali sigurno znam da je loše utjecala na kvalitetu pšenice, a to znači da je nakon ovih kiša hektolitar od 84 do 86,5 kilograma spao na 74-78 kilograma hektolitarske težine«, kaže Pavle  Kujundžić, član Upravnog odbora Udruge poljoprivrednika Subotica. »Hektolitarska masa je jedan od pokazatelja kvalitete pšenice. Tamo gdje je bilo manje padalina, poljoprivrednici žanju, kao i oni koji imaju sušaru, ali ostali nažalost ne, i to već postaje problem. Posljednji put se dogodilo još davne 1986. godine da je po dolovima žito počelo klijati na stabljici. U takvom slučaju skladištari ne primaju žito i ono se može upotrebiti samo za riblju hranu. Ako bude puno klijanja na stabljici pšenice, to će biti katastrofa. I otkupna cijena je katastrofa za proizvođače. Burzanska cijena za kilogram žita sada je oko 9,5 dinara, plus PDV. Poljoprivrednici stalno govore kako je otkupna cijena ispod 15-16 dinara gubitak za ratare. Skladištari sada samo kupuju žito, ne primaju na skladištenje. Proizvođači koji prodaju žito bivaju isplaćeni u roku od 3-4 dana, po ovoj katastrofalnoj otkupnoj cijeni.« 

Za seljake problem do problema. Jedan od njih je i taj, što su se mnogi poljoprivredni proizvođači zadužili kreditima kod banaka i zbog toga moraju prodavati žito i po ovoj, aktualnoj, niskoj otkupnoj cijeni, kako bi osigurali novac potreban za otplaćivanje kredita u zakonskim rokovima.

 

Dotrajala mehanizacija

 

Odluku Ministarstva poljoprivrede da omogući razmjenu pšenice za mehanizaciju po subvencioniranoj cijeni Pavle Kujundžić ocjenjuje kao dobar potez Ministarstva, ali napominje kako smatra da ponuda takvog načina nabave mehanizacije neće naići na velik odziv poljoprivrednih proizvođača.

»Prve ugovore s ministrom za poljoprivredu Sašom Draginom potpisale su kompanije Res trade, regionalni zastupnik John Deera, i Agropanonka, prodavač traktora Belorus. To jest dobro, ali se plašim da su seljaci bez novca i da tu neće biti velike trgovine. Neki kombajn će sigurno biti prodan, ali prodaja neće biti u velikom obujmu. U Subotici i okolici veoma je loše stanje mehanizacije koje poljoprivrednici koriste za radove. Mehanizacija kojom se radi nema dobar učinak, a ima veliku potrošnju, a ne zaboravimo da su cijene goriva visoke. Mehanizacija se pokvari baš uvijek onda kad ne treba, kada se radi na njivi, jer se mehanizacija nikada ne ‘pokvari’ u hangaru. Svi znamo da efikasna, suvremena mehanizacija pojeftinjuje proizvodnju. E, sad, da bi seljaci mogli zamijeniti dotrajalu mehanizaciju moraju prije svega postojati stabilni uvjeti poslovanja, koji trenutačno, nažalost, ne postoje.«  

 

Nisu samo Japanci 

pametni

 

Rekla-kazala ili jedna od »novijih legendi« je priča kako su neki Japanci svojevremeno rekli kako bi od Vojvodine mogli napraviti poljoprivredno čudo i da bi tako hranili pola Europe. Pavle Kujundžić kaže kako i ovdje ima ljudi koji bi mogli praviti »čuda« od poljoprivredne proizvodnje.

»Poljoprivredni proizvođač sada nije u sitaciji da može puno toga uraditi, lisnice su prazne, a ako ne uložiš, i to poprilično, ne možeš očekivati niti dobar rezultat. Bilo je ovdje i proizvođača koji su postizali na svojim njivama sjajne proizvodne rezultate. Znači, mogli bi se ostvarivati izuzetni rezultati u poljoprivrednoj proizvodnji, ali to zahtijeva ulaganje. Važno je reći kako nije u pitanju sporadično ulaganje, nego se mora ulagati, i to mnogo, svake godine, ako se žele ostvariti izuzetni proizvodni rezultati. U pitanju je proces, a ovdje već dvadeset godina ne postoje realni uvjeti da proizvođači vode brigu o zemljištu kao resursu. Da bi sada povratili ‘kondiciju’, prvo treba 4-5 godina ulagati, pa se tek onda mogu očekivati visoki prinosi.«

Začarani krug

 

»Ako otkupna cijena žita ostane ispod 15-16 dinara, uglavnom će veći dio nas, koji smo poljoprivredni proizvođači, biti u vrlo teškoj situaciji. Pitanje je hoće li se imati toliko novca da se zasnuje novi rod. Ako se i bude mogla kupiti sjemenska pšenica, to opet nije dovoljno. Za kvalitetan proizvod potrebno je dovoljno umjetnog gnojiva, potrebne su zaštitne mjere od bolesti pšenice praktički do pred samu žetvu, a sve se to kod nas ne radi. I do čega ćemo stići nagodinu? Opet ćemo imati loš rod. Vidite, ovdašnje tržište je malo, a kvaliteta naše pšenice nije takva da naš proizvod možemo prodati u zemljama u okruženju«, kaže Pavle Kujundžić i ističe, kako u ovakvim ekonomskim uvjetima poslovanja seljaci nemaju šanse ozbiljnije pristupiti jesenskoj sjetvi.