Arhiv tekstova

Vlada Republike Srbije je prihvatila Prijedlog zakona o osnovama sustava obrazovanja i odgoja, a njegovo usvajanje očekuje se za oko dva tjedna. Riječ je krovnom zakonu iz kojega izviru svi ostali zakoni vezani uz područje školstva kojima se namjerava otkočiti reforma započeta u vrijeme ministra Gaše Kneževića. Glavni tajnik Nezavisnog sindikata prosvjetnih radnika Vojvodine Zdravko Kovač ocjenjuje kako je reforma tapkala u mjestu u vrijeme bivšeg ministra prosvjete Zorana Lončara, ali je novac od Svjetske banke za te namjere uzet i potrošen, rokovi su pri kraju, nije napravljen racionalniji sustav i sada se u iznudici vremena nešto mora uraditi.

Novi predloženi zakon predviđa da lokalne samouprave donesu racionalniju mrežu osnovnih škola i vrtića, a država, odnosno, Ministarstvo prosvjete će to isto uraditi za srednje škole. Trenutačno se broj učenika po jednom nastavniku kreće od 12 do 17 ovisno o okrugu, odnosno u Vojvodini je taj broj između 15 i 17, a u Srbiji između 12 i 15. Dakako, škola s malim brojem učenika ima i u velikim gradovima kao što su Beograd, Novi Sad i Niš, u kojima se inače nalazi 51 posto svih obrazovnih kapaciteta Srbije. 

 

Moguć gubitak velikog broja radnih mjesta

 

»Novi krovni zakon kao novinu unosi financiranje po učeniku, što znači da će škole dobivati sve manje novca, i ukoliko se to ne bude uskladilo s brojem odjela i brojem izvršitelja možemo očekivati dramatičan pad plaća«, kaže Kovač.

Također, predviđa se da u osnovnim školama najmanji broj učenika u odjelu bude 25, a odjeli se mogu dijeliti na dva tek kad je u njima broj učenika veći od 34. Drugim riječima, za očekivati je da će prosječan broj učenika biti veći od 25, s tim da postoji određena mogućnost u nekim sredinama da škole dobiju dozvolu za manje odjele, ali uz uvjet da to financira pokrajina, odnosno lokalna samouprava. Rok predviđen za uspostavljanje nove mreže srednjih škola je godinu dana od donošenja zakona, a za osnovne škole rok je 18 mjeseci, jer lokalna samouprava najprije mora utvrditi kriterije. Zakon predviđa da samostalna škola može opstojati ako ima najmanje 24 odjela u manjoj sredini ili selu, a u gradu taj broj treba biti 32, što znači da bi škola morala imati između 700 i 900 učenika, kako bi bila samostalna. 

»Kriteriji su vrlo jasni tako da očigledno postoji namjera i za školovanje na manjinskim jezicima da se nastava vodi objedinjeno u nekim, uvjetno rečeno, centralnim školama, a da se ušparani troškovi kompenziraju na drugoj strani prijevozom učenika, besplatnim smještajem, itd. što ovisi o tome kako će lokalne samouprave urediti taj dio posla«, kaže Kovač te dodaje, kako postoji ozbiljna namjera predlagača zakona, a vjerojatno i Skupštine i Vlade, da se usvoji zakon po kome bi norma nastavnika bila 24 školska sata tjedno. Do sada je norma bila 18 sati, odnosno 20 sati obvezne nastave i do 24 sata svih drugih oblika obrazovno-odgojnog rada. 

»Naš je stav da se norma ne može mijenjati i da mora biti jasno definirana, ali pitanje je što će na kraju biti i ja nisam preveliki optimist, mislim da su se tzv. sindikati, koji sebe zovu reprezentativnim, već dogovorili s Vladom i Mistarstvom prosvjete da norma bude 24 sata. To automatski znači gubitak velikog broja radnih mjesta među nastavnicima predmetne nastave, dok će dio zakona kojim se reguliraju školski odjeli biti kritičan za učitelje«, kaže Kovač te dodaje, kako nisu ugrožena samo radna mjesta nastavnika već i nenastavnog osoblja, kojih je trećina zaposlenih u obrazovanju. 

 

Sirotinju ravnomjerno raspodijeliti

 

On ističe kako je namjera Vlade štedjeti na svim razinama, ali se u prosvjeti nema gdje više šparati, jer skoro cijeli prosvjetni proračun, 97 posto, ide na plaće. NSPRV prihvaća da se škole financiraju ovisno o broju učenika, što je i bio prijedlog sindikata, ali traži da zaposleni koji će po toj osnovi biti višak dobiju otpremnine, te da se norma ne mijenja, kao i da u školskim odborima većinu čine zaposleni u školama. 

»Želimo uređene odnose, želimo raditi, a svjesni smo da će netko biti višak. Naši su se vlastodršci sjetili cijediti suhu drenovinu i na nama šparaju. U prosvjeti se ne može više nigdje ušparati, jer sve što imamo ode na plaće. U Srbiji se od bruto nacionalnog dohotka za obrazovanje izdvaja tek 3,5 posto, to ne postoji niti u jednoj državi. U Europskoj Uniji prosječno izdvajanje iznosi oko 5,2 posto. Nismo mi nerazumni ljudi, ali želimo da se taj dio sirotinje raspodijeli ravnomjerno. U biti, njihova namjera nije rasteretiti djecu i napraviti kvalitetan sustav, već je  njihova namjera za trećinu smanjiti broj ljudi. Nema tu druge namjere«, kaže Kovač.

Inače, Sindikat radnika u prosvjeti Srbije nedavno je organizirao prosvjede u Beogradu jer, kako ističu, u socijalnom dijalogu i kolektivnom pregovaranju sudjeluju sindikati kojima je reprezentativnost odavno istekla, a Odbor za utvrđivanje reprezentativnosti i Ministarstvo rada i socijalne politike opstruira postupak dokazivanja reprezentativnosti novih sindikata. U NSPRV ističu kako se, ukoliko se stvari budu nastavile putem kojim idu, može očekivati »vruća jesen« s velikim prosvjedima.