Arhiv tekstova

Srbijanska vlada je ovoga tjedna napunila godinu dana svojega postojanja u ovome sazivu s premijerom Mirkom Cvetkovićem na čelu. Tanka većina u Skupštini Srbije često ovisi o glasovima manjinskih zastupnika, no, u prvih godinu dana na njihov prioritetni zahtjev, donošenje Zakona o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina koji je važan za funkcioniranje manjinskih zajednica i ostvarivanje ustavom zagarantiranih prava, nije do kraja odgovoreno. Predstavnici pojedinih manjinskih zajednica, poput albanske i mađarske, učestalo u srbijanskim medijima kritiziraju rad aktualne Vlade, te ističu kako prije izbora dana obećanja, te dogovori s Vladinim predstavnicima, nisu ispoštovani. Možda i uslijed brojnih kritika, Nacrt ovoga je zakona je prije nekoliko dana, ušao u skupštinsku proceduru, no, u prvih godinu dana novog saziva nije usvojen. 

Njegovo višegodišnje kašnjenje dovelo je manjinske zajednice u nezavidan položaj, jer njihovim institucijama upravljaju oni kojima je mandat davno istekao, što se kod nekih zajednica vrlo negativno odrazilo i na odnose unutar samih zajednica. 

Očigledno je i da manjinski zastupnici iz različitih stranaka, ovisno o tome jesu li do mjesta u skupštinskoj klupi došli samostalnim izlaskom na izbore ili preko liste neke velike stranke, imaju prilično različite ocjene i stavove o radu i rezultatima aktualne Vlade, osobito kada je riječ o njenoj manjinskoj politici.

 

Različito i o državnoj manjinskoj politici

 

Među najoštrijim kritičarima je zastupnik Saveza vojvođanskih Mađara Bálint Pásztor koji, kada je riječ o propustima u vođenju manjinske politike ove zemlje, ističe, među ostalim, i Zakon o teritorijalnoj organizaciji sudstva u Srbiji. 

»Mi i dalje smatramo da je to jedna antimanjinska i antieuropska odluka, odnosno zakon, te da će biti veoma otežano voditi postupke na jezicima nacionalnih manjina. To nismo očekivali od Vlade koju smo smatrali proeuropskom. S druge strane, propust vezan za sve manjinske zajednice u zemlji je nedonošenje Zakona o manjinskim vijećima nacionalnih manjina i taj propust postoji već 4-5 godina, iako je on uvjet za priključenje Europskoj Uniji. S druge strane, to jedno obećanje manjinama u Srbiji ne ispunjava sada već treći saziv Vlade. Taj nacrt je gotov već mjesecima i isključivo nedostaje politička volja da se nađe pred Vladom i parlamentom. Naravno da je vladajuća većina ta koja treba osigurati potporu tom zakonu, mi ju ne očekujemo od radikala, već od onih koji u svim predizbornim kampanjama govore o proeuropskim vrijednostima. Mi to želimo vidjeti i na djelu«, kaže Pásztor. 

Za razliku od njega, zastupnik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Petar Kuntić, koji skupštinski mandat nije osvojio samostalnim izlaskom na izbore već preko liste Demokratske stranke, puno je umjereniji kritičar Vlade, te kritizira svoje manjinske kolege u skupštinskim klupama koji javno prigovaraju rezultatima i postupcima aktualne Vlade.

»Određenih vidnih pomaka u ovih godinu dana, vezano uz manjinsku problematiku, objektivno nema. Ali, ne treba zaboraviti kako je pri samom kraju zakon o nacionalnim vijećima, te se nadam da će ovaj nesporazum, koji je nastao oko ukidanja dijela financijskih sredstava manjinskim nacionalnim vijećima, brzo biti ispravljen. Dobri poznavatelji okolnosti u državi će uvidjeti kako su i ostali korisnici državnog proračuna uskraćeni, a ne samo nacionalna vijeća. Doduše, ja se slažem da treba postojati pozitivna diskriminacija i da sredstva namijenjena manjinama trebaju biti posljednja koja će se uskraćivati. Činjenica je da su veliki problemi nedonošenje zakona o nacionalnim vijećima i nedonošenje Statuta i Zakona o nadležnostima Vojvodine. Ono što je učinjeno nije tako vidljivo, ali Vlada puno radi. Znam situaciju iznutra i tvrdim da se puno radi. Ja sam legalist i smatram da se sve treba urediti u legalnim tokovima odlučivanja. Zakon će se do kraja godine naći pred zastupnicima i na manjine bi se vrlo negativno odrazilo ako ga ne bi bilo do kraja godine.

S druge strane, permanentno kritiziranje koalicije u kojoj se nalaziš, na temelju čega si dobio određene pozicije u izvršnoj vlasti, doista nije u redu, osobito što se kod naroda, a posebice te manjinske zajednice, stvara slika da nešto ne štima u toj proeuropskoj opciji. Sve se mora riješiti dogovorom. Po mom mišlenju, u Srbiji proeuropska opcija nema alternativu, a neka se manjine opredjeljuju hoće li u proeuropsku ili neku drugu opciju koja, pak, nosi puno toga nepoznatog. Ako su za proeuropsku opciju, onda moraju prihvatiti pravila koja važe u njoj«, kaže zastupnik Petar Kuntić. 

Ove očigledne razlike u stavovima mogle bi ići i nauštrb zajedničkog rada manjinskih zastupnika u parlamentu. Činjenica je da u Skupštini postoje manjinski zastupnici koji su do mandata došli samostalnim izlaskom na izbore, pa su vlasnici osvojenih mandata, te oni koji su do skupštinskih klupa došli preko velikih stranaka koje čine koalicijsku vlast, i koje raspolažu njihovim mandatima, ili su pak članovi Demokratske stranke.

»Mislim da mi, zastupnici koji se ne moramo plašiti da će nam uzeti mandat zbog načina glasovanja ili iznesenih stavova u Skupštini, možemo više učiniti od onih koji moraju uvijek gledati hoće li im biti uzet mandat samo zato što zahtijevaju ono što nam je bilo obećano. Što se nas tiče, mi smo za suradnju sa svim predstavnicima manjina bez obzira jesu li u našoj zastupničkoj grupi manjina ili u ZES-u, naravno ukoliko su voljni boriti se za interese svojih manjinskih zajednica«, kaže o aktualnoj slici u skupštinskim klupama Bálint Pásztor.

 

Slabi rezultati, 

ali i teški uvjeti

 

Brojni politički analitičari posljednjih dana jednogodišnji rad Vlade Srbije najčešće ocjenjuju »tankom trojkom«. 

»Nakon dugih pregovora oko formiranja Vlade, nova je Vlada imala jednu specijalnu situaciju, a to je da se njezin mandat poklopio s tada najavljenom, a sada već stvarnom ekonomskom krizom koja je pogodila cijeli svijet, pa i Srbiju. U situaciji u kojoj nema sigurnog punjenja proračuna, jako je teško voditi zemlju. Mislim da je u tim okolnostima, teškim za gospodarstvo, Vlada izvukla maksimum i meni osobno smeta da određene stranke unutar vladajuće koalicije, bilo da se radi o skupštinskim tijelima ili o Vladi, konstantno pokušavaju zbog raznih osobnih i stranačkih interesa obezvrijediti napore premijera Mirka Cvetkovića i Vlade. To su oni koji pred svako važno glasovanje ističu kako neće glasovati za taj i taj zakon, a sami su svjesni da alternativa proeuropskoj opciji u Srbiji ne postoji. I svjesni su i da će u konačnici morati glasovati za sve ove zakone, jer su proeuropski, i da će to u konačnici promijeniti način života u državi te da će se temeljem njih u državi morati početi raditi kvalitetnije, produktivnije itd.«, kaže Petar Kuntić. Za razliku od njega oštriji je u ocjeni zastupnik Saveza vojvođanskih Mađara.

»Mislim da nikako ne možemo biti zadovoljni učinkom Vlade Srbije. Možda ovo zvuči čudno jer mi podržavamo ovu Vladu, ali mi je podržavamo zbog toga što od početka znamo da je ova Vlada jedina moguća u ovome trenutku, s aspekta europskih integracija. Naime, u Srbiji se sada ne može sastaviti druga vlada koja će isto tako snažno smatrati da je priroritet priključene EU. Ali, smatram da nije mnogo učinjeno ni na tom planu, a osobito na planu odomaćivanja europskih vrijednosti u Srbiji. S druge strane, smatramo da skoro ništa nije učinjeno na decentralizaciji zemlje, što nije važno samo za pripadnike nacionalnih manjina, nego bi trebalo biti važno za sve građane Srbije. Srbija je jedina zemlja u kojoj lokalne samouprave nemaju svoju imovinu, što za posljedicu ima nemogućnost stvaranja novih radnih mjesta na teritoriju lokalne samouprave, jer jednostavno te jedinice vlasti nisu u mogućnosti ponuditi investitorima zemljište«, kaže Pásztor. 

Ono što im je zajedničko u stavovima, jest neslaganje s odlaganjem usvajanja Statuta i Zakona o nadležnostima Vojvodine. Pásztor ističe kako je nepotvrđivanjem Statuta učinjena velika greška i stavljena prepreka na europski put Srbije, dok Kuntić smatra kako bi se njegovo daljnje neusvajanje moglo odraziti na glasovanje manjinskih zastupnika u Vojvodini na sljedećim izborima, što bi moglo izmijeniti i političku vlast u Pokrajini.

Bošnjaci od Vlade Srbije, među ostalim, traže da sve općine u kojima su Bošnjaci u većini budu u jednoj regiji prije nego što glasuju za zakon o ravnomjernom razvoju regija, te da se više pozornosti posveti ekonomskom razvoju Sandžaka.

Zastupnik Bošnjačke demokratske stranke Sandžaka u Skupštini Srbije i predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog nacionalnog vijeća, koje je nedavno donijelo Deklaraciju o položaju sandžačkih Bošnjaka, Esad Džudžević kaže kako »Zakon o nacionalnim manjinama kasni već pet godina i potpuno je neshvatljivo zašto leži u ladici ministra Čiplića. Vlada mora veću pozornost posvetiti ekonomskom razvoju Sandžaka koji je najnerazvijeniji u Srbiji. Sandžak želi iste ovlasti koje ima Vojvodina, a uvjereni smo da bi mogućnost sklapanja međudržavnih ugovora pospješila dolazak stranog kapitala«.

Albanci u Srbiji zahtijevaju punu integraciju Albanaca u državne institucije, bolji poticaj ekonomskom razvoju Preševske doline, službenu uporabu nacionalnih simbola, i dr.

Šaip Kamberi iz Partije za demokratsko djelovanje u Bujanovcu kaže kako Albanci nisu zadovoljni radom Vlade, jer »ne postoji politička volja da se Albanci integriraju u institucije«. 

Odgovarajući na optužbe stranaka manjina da se Zakon o manjinskim vijećima »bez razloga kiselio u njegovoj ladici«, ministar za ljudska i manjinska prava Svetozar Čiplić kaže kako je zakon bio urađen još u studenome, ali je na njegovo kašnjenje najviše utjecao rebalans proračuna, te da će Srbija s tim zakonom o nacionalnim vijećima imati »najliberalnije zakone za manjine u regiji«. Prema njegovim riječima, zakon je u 95 posto članaka identičan onome što je prošle godine dogovoreno s predstavnicima nacionalnih vijeća. Od prvobitnog teksta nije prošao način financiranja, jer je bio »protivan ustavnom principu, a predstavnici manjina su to prihvatili«. Vijeća će biti financirana kao i lokalne samouprave. Kako je izjavio, nije bilo moguće realizirati ni inicijalnu ideju o posebnom biračkom popisu za izbor nacionalnih vijeća, jer Ministarstvo unutarnjih poslova nema statistički obrađene podatke o nacionalnoj pripadnosti građana. »Upis na poseban birački popis morat će krenuti od nule«, kaže Čiplić te dodaje, da je »rok za zaključenje posebnog biračkog popisa 90 dana, uz kampanju države koja će pozivati građane da se upišu; ukoliko se upiše 50 posto plus jedan pripadnika nacionalne manjine, ide se na izravne izbore za članove vijeća. Ukoliko se ne upiše, idu na elektorske izbore«, pojašnjava ministar Čiplić.