Arhiv tekstova

Nacionalna vijeća su gotovo pet godina čekala Zakon o nacionalnim vijećima, osobito stoga što se od njega očekivalo da precizno regulira nadležnosti i uvjete za demokratičan način izbora nacionalnih vijeća, koji će jamčiti da izbor bude stvarno rezultat zajedničke volje svih pripadnika određene nacionalne zajednice. Da podsjetimo, od 2002. godine, od kada su osnivana nacionalna vijeća putem skupštine elektora, do danas je 15 registriranih vijeća (Bošnjaka, Bugara, Bunjevaca, Vlaha, Grka, Egipćana, Mađara, Makedonaca, Nijemaca, Roma, Rumunja, Rusina, Slovaka, Ukrajinaca i Hrvata), od kojih 11 radi izvan mandata, a stav Ministarstva za ljudska i manjinska prava je bio da se ne radi reizbor do donošenja novog Zakona koji uvodi i izravne izbore. Naime, previđeno je da izbori mogu biti neposredni ili putem elektorske skupštine, s tim da je dano pravo nacionalnim vijećima da se sama opredijele kojem će od ova dva načina dati prioritet. 

Tajnik Koordinacije nacionalnih vijeća nacionalnih manjina Dragan Marčel ističe kako unatoč tomu što se dugo čekalo na zakon, ipak izražava zahvalnost Ministarstvu za ljudska prava budući da su svi predstavnici nacionalnih manjina izravno sudjelovali u pripravi Prijedloga zakona o nacionalnim vijećima. On, međutim, dodaje kako u prijedlogu koji je usvojila Vlada ipak ima nekoliko stvari koje su izvan tog dogovora.

 

Izbori će predstavljati ozbiljan tehnički 

problem

 

»Kad je riječ o ovlastima koje predviđa ovaj zakon, mislim da je Ministarstvo prihvatilo sve što smo se bili dogovorili. Međutim, ima nekoliko stvari koje nisu ušle u prijedlog, a za nas su veoma bitne. Tražili smo da se u proračunu utvrdi određeni postotak koji će se izdvajati za financiranje rada nacionalnih vijeća, ali rečeno nam je da je to protuustavno i normalno da smo to morali prihvatiti. Druga bitna stvar je formiranje inicijalnog biračkog popisa za neposredne izbore. Budući da Ministarstvo unutarnjih poslova nema te podatke, a podaci Saveznog zavoda za statistiku su zaštićeni, za nas će biti više rada na formiranju manjinskih biračkih popisa. I još jedan institut za koji se nadam da će ipak naći mjesta u zakonu, jest stjecanje imovine kao i korištenje i prijenos korištenja sredstava u javnoj svojini. To je veoma bitan institut koji mora naći mjesta u zakonu o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina, a ako to nije moguće uraditi amandmanima, nadam se da će se naći u okviru drugih zakona. Po zakonu koji je usvojila Vlada, ne postoji mogućnost stjecanja imovine od strane nacionalnih vijeća i nije predviđeno korištenje sredstava u javnoj svojini, a također nije precizirana zaštita kulturnih dobara od općeg interesa za nacionalnu manjinu. Nadam da će se to možda urediti Zakonom o restituciji. To je veoma važno, ako se zna kako postoji imovina koju su stekli naši pradjedovi i tada kao pravni sljednici sigurno mogu biti nacionalna vijeća nacionalnih manjina kao izabrani predstavnici jedne nacionalne manjine«, kaže Marčel.

Po podacima iz popisa stanovništva iz 2002. godine u Republici Srbiji ukupan broj punoljetnih pripadnika nacionalnih manjina je oko 1,6 milijuna, a pravo glasa ima 805.000 osoba, dok je punoljetnih pripadnika nacionalnih manjina, onih koje imaju registrirana nacionalna vijeća, oko 528.000. Neposredni izbori se održavaju ako se do dana raspisivanja izbora na poseban birački popis nacionalne manjine upiše više od 50 posto od ukupnog broja pripadnika nacionalne manjine prema posljednjem popisu stanovništva. Izbori bi mogli biti krajem ove godine ili početkom sljedeće, a u prvoj izbornoj godini za aktivnosti stvaranja posebnog biračkog popisa nacionalnih manjina, te izradu dvojezičnih formulara, itd., država će morati izdvojiti oko 5 milijuna dinara.

»U ime cijele Koordinacije tražimo da se odradi edukacija upravo s onima koji pripremaju te biračke popise, dakle, s biračkim odborima u lokalnoj samoupravi. Oni moraju  znati o čemu je riječ. Na primjer, u jednom istom biračkom odboru moraju se napraviti popisi mađarske, hrvatske, bunjevačke, itd. nacionalne manjine, i oni moraju prvo imati edukaciju da znaju kako pripremiti birački popis. Sigurno će tu biti tehničkih problema«, kaže Marčel.

 

Financiranje od 

godine do godine

 

Predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Branko Horvat također kaže kako pravljenje biračkog popisa od nule neće biti lak posao.

»Bit će to izuzetno otežavajuća okolnost jer, konkretno za hrvatsku zajednicu, trebamo napraviti birački popis s nekih 30 tisuća pripadnika s biračkim pravom. To je izuzetno velik broj i bojim se da će bez ikakvog inicijalnog popisa to biti višestruko teže. U svakom slučaju, osobno bih jako volio da možemo ići na izravne izbore i svakako ćemo nastojati, a to nam i posao, osigurati uvjete za takav način izbora. Ukoliko se u tome ne uspije, onda će se ići na elektorsku skupštinu«, kaže Horvat te dodaje, kako je s jedne strane zadovoljan što će zakon biti donesen, jer će se njime konačno staviti točka na pitanje izbora nacionalnih vijeća.

»Kad je riječ o suštinskom profilu zakona o kojemu smo razgovarali i na koji smo dali svoje sugestije, moram reći kako je on u mnogome uskraćen onim što smo predlagali. Tu prije svega mislim na nadležnosti nacionalnih vijeća za koje smo očekivali da se osigura što širi upliv, na primjer, kod imenovanja u obrazovanju, kod odabira profesora, nastavnog programa. Tu smo malo zakinuti, a zatim od početka smo imali prijedlog da se odredi koliko sredstava iz proračuna se izdvaja za nacionalna vijeća, što je također odbačeno. Dakle, pitanje financija će biti rješavano od godine do godine poput lokalnih samouprava. Generalno smo zadovoljni zakonom i time što je taj korak konačno napravljen, sad čekamo skupštinsko usvajanje, a iza toga slijedi sustav i organizacija izbora«, kaže Horvat.