Arhiv tekstova

Gradska knjižnica Karlo Bijelicki u Somboru bogatija je od početka ove godine za više od 200 naslova na mađarskom jeziku, a sredstva za kupovinu knjiga osiguralo je Mađarsko nacionalno vijeće. Potaknula me je ta informacija za tekst o tome koliko u knjižnici vode računa o nabavi knjiga na jezicima nacionalnih zajednica koje žive u Somboru i okolnim selima, a posebice ima li knjiga na hrvatskom jeziku.

 

KUPUJU SE NAJTRAŽENIJI NASLOVI

 

Somborska knjižnica u pozajmnom odjelu raspolaže s više od 176.000 knjiga na srpskom, mađarskom, engleskom, francuskom i njemačkom jeziku, dok zavičajni fond ima više od 5.300 monografskih publikacija. Ako se izuzme period prije raspada države knjiga na hrvatskom jeziku skoro i da nema. »Knjižni fond somborske knjižnice raspolaže s više od 350.000 različitih naslova, među kojima je i više primjeraka po jedne knjige. Najveći broj knjiga je iz 60-tih, 70-tih i ranih 80-tih godina kada je izdavačka djelatnost bila na objedinjenoj teritoriji tadašnje Jugoslavije i veliki broj izdanja tiskan je na latinici i tadašnjem srpsko-hrvatskom jeziku. Od 90-tih godina nabava knjiga ide sporo, jer za to raspolažemo skromnim sredstvima. I sada je problem nabava knjiga jer Gradska uprava i Odjel za društvene djelatnosti direktno odlučuju koji iznos novca će biti određen za kupovinu knjiga i mi nemamo utjecaja na to«, kaže za Hrvatsku riječ ravnatelj somborske knjižnice Vladimir Jerković. Knjižnica tako godišnje iz proračuna grada dobiva 800.000 dinara, od čega se 300.000 troši za nabavu časopisa i periodike, a ostalo za kupovinu novih naslova. Kupuju se knjige koje su najtraženije, ali se u tome kasni, jer takva kupovina podliježe javnim nabavama. No, nisu to jedina sredstva kojima somborska knjižnica raspolaže za kupovinu knjiga, jer za te namjene dobiva od Ministarstva kulture Srbije 900.000 dinara godišnje, te je u 2014. godini kupljeno 4.800 knjiga, čime je ispunjen standard. 

 

OPRAVDANJE NOVAC

 

No, gdje su u toj priči nacionalno-manjinske zajednice, koje čine značajan postotak stanovništva u Somboru i okolnim selima? Podsjetimo najbrojnijih Mađara je prema posljednjem popisu više od 12.000, a drugih po brojnosti Hrvata je iznad 7.000. »Početkom ove godine zahvaljujući donaciji Mađarskog nacionalnog vijeća od 200.000 dinara kupljeno je više od 200 knjiga, odnosno stotinu naslova. Dio knjiga na mađarskom jeziku dobili smo od knjižnice Adi Endre iz Baje. Također dobivamo i knjige iz Bunjevačkog informativnog centra iz Subotice«, nabraja Jerković. S druge strane, situacija s naslovima na hrvatskom jeziku sasvim je drugačija, jer somborska knjižnica nije do sada nabavljala knjige na tom jeziku. »Žao mi je jer nakladničke kuće u Hrvatskoj daleko bolje rade nego nakladničke kuće u Srbiji, jer imaju veću potporu, dok kod nas teško ide i s dobitnicima Nobelove nagrade, jer je i prevođenje i objavljivanje u rukama privatnih nakladnika. Nama je problem što moramo ispoštovati proceduru javnih nabavi i ne možemo kupovati knjige u inozemstvu«, pojašnjava ravnatelj knjižnice. I ne samo da nema knjiga na hrvatskom nakladnika iz Hrvatske, već su rijetkost i knjige koje se na hrvatskom tiskaju ovdje. Naš sugovornik iz somborske knjižnice smatra da bi se do naslova na hrvatskom jeziku moglo doći uz potporu Hrvatskog nacionalnog vijeća, ali kontakata s HNV-om, pa ni Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata do sada nije bilo. »Mi bi kontinuirano godišnje trebali imati oko 3,5 milijuna dinara da bi pribavili svu knjižničku građu koja je bitna za populaciju koja živi na području naše knjižnice, a kao što sam rekao mi imamo šest puta manje novca«, kaže Jerković.

 

AUTORI I NAKLADNICI

 

Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov kaže da od prije dvije godine javne knjižnice od sredstva Ministarstva kulture mogu kupovati i knjige na jezicima nacionalnih zajednica i da su neke od knjižnica kupovale knjige ZKVH-a, ali među njima nije bila somborska knjižnica, niti je somborska knjižnica pokazala inicijativu za suradnju sa Zavodom, a Žigmanov smatra da bi inicijativa za suradnju trebala krenuti iz knjižnica. »Sva izdanja Zavoda dobiva svaka hrvatska udruga u Vojvodini i na taj način one su dostupne čitateljima«, kaže Žigmanov. Nekih knjiga na hrvatskom tiskanih ovdje ipak ima u knjižnici i to zahvaljujući autorima ili nakladnicima. Među njima su Tragovi sjećanja Marije Šeremešić, Dukat ravnice Marije Šeremešić i Antonije Čote, Tajanstvenosti trag Stipana Bešlina, U sjenama ravnice Alekse Kokića  Na dvoru Pašinog Tune Antuna Kovača, monografija HKUD-a Vladimir Nazor, tu su i knjige izabranih pjesama Lira naiva, zbornici radova s međunarodnih okruglih stolova Urbanih Šokaca i Šokačke grane iz Osijeka. Marija Šeremešić zaslužna je što je veliki dio gore pobrojanih knjiga u somborskoj knjižnici i drži da je to iznimno važno. Osim što se pobrinula da knjige čiji je nakladnik udruga Urbani Šokci ili čije je ona autor, odnosno koautor nađu u knjižnici, ona je stotinu knjiga, na hrvatskom i srpskom jeziku, poklonila odjelu knjižnice u Monoštoru. 

Tako za sada obogaćivanje pozajmnog odjela i zavičajne zbirke izdanjima na hrvatskom jeziku ovisi o agilnosti autora ili nakladnika, a za neka značajna djela budući čitatelji ili istraživači ostati će uskraćeni.