Arhiv tekstova

Nakon mobilnih telefona i internet je osvojio gotovo svaku kuću u Plavni. Tako smo, zahvaljujući postavljenom portalu Plavanjski vremeplov, posredstvom Josipa Vađine, dobili na uvid zanimljivu fotografiju iz prošlosti ovoga mjesta. Snimka je nastala pedesetih godina XX. stoljeća, a na njoj su četvero kartaša i dva kibicera, koji mirno prate kartašku dramu za stolom. Ovo se prijateljsko druženje vjerojatno odvija u kući Antuna Šarvarija jer je na fotografiji i njegova supruga Eva. Na slici su još, osim domaćina Antuna i Eve, ljubitelji kartanja: Joza Pakledinac – Birov, Josip Mokuš – Ćećera, Karlo Vađina – glazbenik (njegovu tamburu sada posjeduje udruga Matoš), Josip Đurković, brijač, i Đura Higl, soboslikar i ličilac. 

Antun Šarvari je bio veoma društven čovjek, član i osnivač svih ondašnjih društava u selu, aktivan u župnoj zajednici i najzaslužniji za praizvedbu operete Na vrbi svirala Josipa Andrića u Plavni, 1. veljače 1956. godine. Na ovoj fotografiji vidimo ga i kao raspoloženog domaćina i kartaša. Njegovi gosti su imali slične afinitete, a sudeći po njihovim zanimanjima, bili su neka vrsta elite u selu, dok im kartanje te večeri zasigurno nije bio jedini cilj druženja.

U Plavni su muškarci tada igrali razne kartaške igre među kojima su bile najpopularnije ajnc, mađarice, sedmice, žandari, a ovom prigodom kako nam je kazao Vađina, ovo društvo igra klaber, jedinstvenu i autohtonu plavanjsku kartašku igru. To je pomalo neuobičajena igra, jer se ne igra u parovima niti pojedinačno, nego jedan protiv trojice.

Kartanje je oduvijek bila omiljena igra muškaraca na raznim zabavama, kućnim prelima, i obvezno, nedjeljom poslijepodne u gostionicama. U Plavni je tada bilo nekoliko gostionica, a kartaši su najčešće bili kod birtaša Čelića, Dvisca i Mijoka. U gostionici kod Mijokovih u to je doba na zidu visio natpis Deset zapovijedi krčmara iz zbirke putopisa Antuna Gustava Matoša Vidici i putovi (1907.) kojega prenosimo u cijelosti:

 

Deset zapovijedi 

krčmara

 

1. Ja sam krčmar tvoj, ne pij u drugoj krčmi;

2. Ne zovi krčmara uzalud;

3. Spomeni se, da svaku nedjelju dođeš k meni piti;

4. Poštuj krčmara i krčmaricu, ako hoćeš biti dobro podvoren;

Ne bljuj u mojoj krčmi nego na ulici;

Ne pristupaj preblizu k mojim ženskim osobama;

7. Ne kradi moje čaše i boce; 

8. Ne reci manje, nego što pojedeš i popiješ;

9. Ne poželi ono što ti ne mogu dati;

10. Ne traži na vjeru, jer vjera je nevjera.

 

Na takvim mjestima bila su to isključivo muška druženja s kartanjem bez velikih pretenzija za zaradom kao što to danas neki čine. Ipak, ostalo nam je u sjećanju kada su za nekog kazali: sve je  izgubio na ajncu. Osim kartaša, nisu manje važni bili ni kibiceri, koji su satima pratili kartaške igre pijuckajući vino, rakiju ili, u posljednje vrijeme pivo. Kako Josip tvrdi, u Plavni je živ još samo Đura Rumi koji dobro poznaje rijetku kartašku igru klaber. Možda će nam on za neki drugi put ispričati svoju priču o klaberu i drugim kartaškim igrama, jer kartanje i gostionice imaju svoje mjesto u kulturnoj povijesti svakog sela.