Arhiv tekstova

Ono što možemo naučiti od sv. Terezije Avilske jest, svakako, da je Bog na prvom mjestu i da on može učiniti od nas slabih ljudi velike stvari, kazao je otac Srećko Rimac.  U povodu 500. obljetince rođenja svete Terezije Avilske u Karmel u Somboru u ponedjeljak, 9. ožujka, stigla je relikvija – stopalo sv. Terezije. Pred relikvijama će se cijele ove godine moliti širom svijeta. Hrvatska karmelska provincija sv. Josipa upriličila je pohod svetičinih relikvija u samostane bosonogih karmelićanki i karmelićana u zemljama u kojima djeluju.

 

Život u ljubavi s Bogom

 

Relikvija, svetičino desno stopalo, je u Hrvatsku stigla 21. veljače i to u Zagreb, potom u Sarajevo, Split, a poslije Sombora, odnesena je u Sofiju. Tijekom vikenda biti će u Subotici. Nakon toga ponovno se vraća u Hrvatsku, odatle u Sloveniju i Austriju i nakon tog puta relikvija se, 27. ožujka, vraća u Rim u crkvu Santa Marila della Scala. »Za karmelićane i vjernike koji se ovdje okupljaju dolazak ove relikvije jako je značajan. Sveta Terezija Avilska je naša obnoviteljica, na njenom nauku se nadahnjujemo, ona je učiteljica molitve i duhovnoga života. Prisustvo svake relikvije nije, naravno, štovanje komada toga tijela, nego štovanje uvijek ide prema Bogu koji je tako snažno zahvatio život nekih ljudi i koji su bili autentični svjedoci vjere i svojega suodnosa s Bogom. Duhovna dobra koja ovom prigodom primamo svakoko su nešto što dira duboko one koji su i članovi svjetovnog reda karmela i nas redovnika i svih onih prijatelja Karmela i onih koji se hrane karmelskom duhovnošću«, kaže prior Karmelićanskog samostana u Somboru otac Stjepan Vidak.

»Sveta Terezija Avilska jest obnoviteljica karmelskog reda, a ujedno je i osnovateljica sestara Karmelićanki klauzarnog života, zatvorenog čistog konteplativnog života. Ona u crkvi ima veliko značenje, ona je jedna od 35 naučiteljica crkve. Imala je utjecaj ne samo u svoje doba u XVI. stoljeću već i u naše vrijeme, gdje više od 12 tisuća sestara klauzurnih karmelićanki živi na način koji je ona ustanovila«, kazao je provincijal karmelićana otac Srećko Rimac. Provincijala smo pitali i što to današnji vjernici i današnja Crkva mogu naučiti od sv. Terezije Avilske. »Danas vjernici i svi mi koji živimo u ovom vremenu možemo naučiti koliko Bog može zahvatiti jedan život, kao što je zahvatio život sv. Terezije, koja je bila jedna obična djevojka, privlačna, imala je mogućnost udati se, ali Bog je promijenio njezin život unatoč svim njenim slabostima. Učinio je njezin život posvećen Bogu i čovjeku. Ono što možemo naučiti jest, svakako, da je Bog na prvom mjestu i da on može učiniti od nas slabih ljudi velike stvari. To je poziv na svetost, koji je ona živjela na način koji je bio svojstven njoj, njezinoj osobi. Možemo puno naučiti o primatu Boga, na prvome mjestu u našem životu, bilo u obitelji, bilo u redovničkom redu, da živimo ono na šta smo pozvani«, kazao je otac Rimac.

 

MOLITVA PRED RELIKVIJOM 

 

Svečanu svetu misu u crkvi sv. Stjepana Kralja, koju su mogli pratiti i slušatelji Radio Marije, predvodio je provincijal karmelićana otac Srećko Rimac. »Danas je velika radost u Somboru za sve članove Karmela i za članove svetovnog reda. Došla je sv. Terezija Avilska iz Rima. Ona je obnoviteljica karmelskog reda, osnovateljica mnogih samostana, njezin utjecaj u povijesti Crkve je velik i ona je jedan od duhovnih stupova Crkve. Papa Pavao VI. proglasio je prvom naučiteljicom Crkve, a to je učinio zbog njenog učenja o molitvi«, kazao je otac Rimac. Moći svete Terezije Avilske, prve naučiteljice Crkve, bile su postavljene ispred oltara zajedno sa slikom ove svetice. Nakon mise vjernici su  prilazili moćima sv. Terezije Avilske te ih dodirnuli i kratko se pred njima molili. Molitve pred relikvijom organizirane su i prije mise u samostanskim prostorijama, a dodirnuti i pomoliti se pred relikvijom imali su prigodu u vjernici na Korizmenim duhovnim večerima, koju ponedjeljkom organizira Duhovni centar oca Gerarda.

U godini značajne obljetnice kao relikvija se nosi njezino stopalo. Upravo je obnavljajući karmelski redova redovnica mnogo putovala i to pješice, posebno pred kraj svog života. Obnavljala je samostane, jer je shvatila koliko je osrednjost neprijatelj duhovnosti.