Arhiv tekstova

»Nije srušena vlada, to je ime muzičara koji je umro...«, glasio je jedan od prošlotjednih komentara kojim je na najbolji način opisana velika pozornost što ju je izazvala tužna vijest o smrti Vlade Divljana, ikone jugoslavenskog novog vala i rock glazbe uopće. Ovu vijest prenijeli su mediji diljem ex-yu prostora (uz vijest u Dnevniku, Hrvatska radio-televizija emitirala je na svojem trećem programu specijal posvećen poznatom glazbeniku), a tuga je preplavila i društvene mreže. 

Reakcija ljudi iz glazbena svijeta mi je bila očekivana. Baš kao i reakcija ljudi iz generacija koje Vladina glazba podsjeća na vlastitu mladost i pripadajuću joj bezbrižnost. Međutim, iznenadila me je tuga velikog broja onih mlađih koji ga mogu pamtiti samo po solističkoj karijeri, jer su u vrijeme Idola bili vrlo mali ili tek rođeni. Čuđenje je veće ako se ima u vidu što je danas glazbeni (pa i skoro svaki drugi) mainstream. Daleko je to od osamdesetih; o devedesetim i pop glazbi u desetljećima koja su uslijedila suvišno je govoriti.   

Možda sam previše romantičan (a možda jednostavno griješim), ali meni je ova, velika žal za Vladom, pokazatelj da neke vrijednosti o(p)staju za sva vremena. Iskrenost, skromnost, mladost duha, otvorenost – neke su od vrlina koje su krasile Divljana. Pa i njegovu glazbu. 

Vlada se glazbom bavio i nakon Idola. Objavio je nekoliko solo albuma, te radio primijenjenu glazbu. Posljednjih godina blisko je surađivao s Maxom Juričićem, nekadašnjim gitaristom grupe Film, s kojim je osnovao i grupu Ljetno kino, a krajem 2012. godine izdali su EP.

Iza njega ostaju njegova glazba i taj njegov vječiti dječački osmjeh. Iza koga se, kako nam to otkriva njegov nedavno objavljeni intervju u regionalnom izdanju časopisa Rollingstone, kriju optimistični stav i ljubav prema životu i glazbi: »Mislim da ovaj optimizam o kome pričate dolazi do izražaja i zato što se rock autori danas uglavnom bave ‘mračnijim’ temama, što je razumljivo s obzirom na to kakva su vremena, ali ne smijemo zaboraviti da život ima i lijepe strane«.

Komemoracija Vladi Divljanu održana je u utorak u beogradskom Domu omladine. A na njoj se, kažu, istodobno i plakalo i pjevalo.