Arhiv tekstova

Za ovotjednu priču rubrike Tu oko nas, odlučila sam se za jednog momka iz Šida, za kojeg smatram da je po mnogo čemu drugačiji od svojih vršnjaka. Dejan Komjat razlikuje se od svojih vršnjaka po mnogo čemu, a prije svega po svojoj velikoj ljubavi prema Crkvi i Bogu, a o tome svjedoči njegova redovita prisutnost u crkvi. I dok njegovi vršnjaci izlaze i pronalaze zadovoljstvo u drugim stvarima, Dejanovu pažnju zaokuplja nešto sasvim drugo. Za sebe kaže da nije oduvijek bilo tako. Kada je pohađao četvrtu godinu srednje škole, spoznao je neke svoje sklonosti i rodila se vjera koja mu je dala dodatnu snagu da se bori u životu. A ta snaga i vjera, pomogli su mu u najtežem razdoblju, kada je otišao na fakultet u Novi Sad, gdje se suočio sa svojom bolesti.

 

Vjera mi je pomogla

 

Kako nam Dejan tijekom razgovora ističe, majka mu je prva krenula u crkvu, a on je po prvi puta u crkvu otišao za Božić prije četiri godine. Tada je imao priliku čuti propovijed svećenika. »Meni je to bilo zanimljivo i redovito sam krenuo na nedjeljne mise. Kako sam slušao propovijedi, koje su se uvijek ticale određenih tema u kojima sam se i sam pronalazio, sve me je više vuklo da odlazim u crkvu jer sam prilikom slušanja shvatio da postoji rješenje svakog problema i da je samo potrebna čvrsta vjera u Boga. Krenuo sam redovito i na biblijske večeri, susrete mladih, a ubrzo i pripreme za krizmu. U crkvi sam provodio sve više vremena jer se u meni rodila jaka vjera koja je uticala na gotovo sve što radim u životu i zapravo sam počeo osjećati jaku snagu, o kojoj sam prije samo čitao. Kada sam krenuo na fakultet i ubrzo se razbolio, vjera mi je pomogla da sve stoički izdržim, a spoznao sam i neke dublje istine Crkve, Biblije i Svetog pisma. Sve teške trenutke tada sam kroz molitve prebrodio«, kaže Dejan. Zbog bolesti, Dejan se prije dvije godine vratio u svoj rodni Šid gdje je nastavio boriti se s bolesti ali uz pomoć vjere i Crkve, u kojoj je bio sve više aktivan, prevazilazi sve nedaće. Kako kaže, dodatnu snagu crpi iz evanđelja, molitve, Svetog pisma, koje redovito čita i to mu je daje dodatnu snagu.

 

Poštovan od vršnjaka

 

Iako se dosta razlikuje od svojih vršnjaka, s obzirom na to da posjeduje sklonosti koje baš nisu popularne kod mlađih generacija, Dejan kaže da su ga mnogi prihvatili i čak što više, poštivali kako u srednjoj školi gdje je bio odličan učenik tako i danas. »Prekinuo sam izlaziti u grad jer mi to nije prijalo i nije me ispunjavalo kao druge. Mene su ispunjavale druge stvari koje mojim vršnjacima nisu bile zanimljive. Bez obzira na te razlike, oni su me uvijek prihvaćali baš takvog kakav jesam«, kaže Dejan.

Dejan ima još neke svoje hobije koje nam je prilikom razgovora otkrio: »Volim svirati gitaru i to me opušta. Još kada sam išao u srednju poljoprivrednu školu, počela je moja ljubav prema voćarstvu i želio sam imati svoj voćnjak. Želja mi se ostvarila i sada u mom dvorištu imam jedan mali voćnjak kome se potpuno posvetim kada dođe proljeće. S obzirom na to da volim prirodu, tu se također osjećam ugodno i uživam u tome«, kaže Dejan. Što zbog bolesti, što zbog svoje želje počeo se zdravije hraniti i o zdravoj prehrani je dosta istraživao i čitao. 

 

Pronaći puninu života

 

Na kraju razgovora upitali smo ga koja bi njegova poruka bila mladim ljudima, kako bi i oni u ovim teškim vremenima živjeli kvalitetnije i bolje i kako bi pronašli svoj unutarnji mir: »Ispunjenje nalazim u crkvi, kršćanstvu, euharistiji. Tu pronalazim puninu života, kao i drugačiji pogled na svijet. Osobno sam mnogo zadovoljniji nego prije i to bih i drugima htio prenijeti, jer znam da bi im to pomoglo. Ne mogu se drugi natjerati na to da prihvate, jer svako od nas ima slobodu izbora, ali treba pokušati«, kaže Dejan, kome smo poželjeli puno zdravlja i uspjeha u daljem životu i planiranim aktivnostima.