Arhiv tekstova

Naslov priče o ovoj staroj fotografiji zvuči nestvaran i pomalo neobičan, ali za Golubince je vezana još jedna zanimljiva priča iz povijesti, koja govori da je župna crkva u tom mjestu imala čast da u njoj neko vrijeme bude pohranjena prava pravcijata mumija, nazvana Mumija iz Golubinaca. Na svom putovanju po Egiptu, nju je 1848. – 1849. godine, kupio umirovljeni državni činovnik Mihael Barić i do svoje smrti 1859. godine, čuvao je zaštićenu u vitrini, u svom stanu u Beču. Izvršitelj oporuke bio je njegov brat Ilija, tadašnji župnik u Golubincima i mumija je do konačnog preseljenja u Narodni muzej u Zagrebu, 1862. godine, čuvana u današnjoj župnoj crkvi u Golubincima.

 

Vrijedan etruščanski natpis

 

Za spomenutu mumiju, otkriveno je da ona predstavlja veliko povijesno bogatstvo jer je bila obavijena rukopisom s najdužim sačuvanim tekstom etruščanskog jezika. To je jedini preostali etruščanski tekst s književnim obilježjima i jedini očuvan primjerak lanene knjige iz staroga vijeka. Platno na kojem je tekst od 1130 riječi sačuvano je u pet naknadno izrezanih traka kojima je bila omotana egipatska mumija. Dužina cijele knjige iznosi oko 340 cm, a širina najšire trake je 35 cm. Pretpostavlja se da tekst sadrži niz obrednih propisa vezanih uz vjerske rituale starih Etruščana. A kako je u Zagreb dospjelo to bogatstvo? Još u Barićevom stanu u Beču, mumija je bila smještena tako da su povoji bili odmotani i zasebno izloženi. Međutim, u to doba nitko još nije znao da se radi o vrijednom etruščanskom napisu. Barić je, izgleda, pred smrt izrazio želju, da mumiju i njene povoje naslijedi neka od hrvatskih institucija – bilo Akademija, bilo Narodni muzej. Za izvršenje te namjere pobrinuo se pokojni brat Ilija Barić, inače svećenik i župnik. Transport je izvršen željeznicom i kolima u tri sanduka sve je pristiglo u Zagreb. Zagrebačka lanena knjiga i pripadna mumija danas se nalaze u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a mumija je za života bila ženska osoba, imena Nesi-Hensu i bila je supruga Paher-Hensua iz Tebe.

 

Djelatnosti istaknutih osoba prilikom preuzimanja mumije

 

Na temelju sačuvanog dokumenta Ilije Barića iz 1861. godine, vidljivo je da je Mihael Barić ostavio mumiju Jugoslavenskoj akademiji ili Narodnom muzeju. Uz okolnosti oko preuzimanja mumije vezana je djelatnost čitavog niza istaknutih ličnosti tadašnjeg političkog i kulturnog javnog života Hrvatske. U dokumentu naslovljenom na tadašnjeg bana Josipa Šokčevića, predloženo je da se u Beč uputi povjerljiva osoba sa zadatkom da mumiju prenese u Zagreb. Ban je istog dana predao oba Barićeva dopisa Predsjedništvu Kraljevskog namjesničkog Vijeća Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Opremu mumije činili su: laneni povoji, vrlo oštećena knjiga mrtvih pokojnice i njezina muža, dijelovi grumenja balzama, sitni ulomci drva i štuka koji su pripadali sarkofagu, modrozelene perlice koje su ukrašavale mumiju i glava mumificirane mačke. Mumija i njeni povoji, s pripadajuće dvije vitrine, pohranjeni su u zgradi Narodnog muzeja u Zagrebu gdje ih je 5. kolovoza 1862. godine preuzeo tadašnji kustos Muzeja Mijat Sabljar. On je napisao i prvu etiketu mumije: »Mumia iz Misira (Aegyten). Poklonio gos Ilija Barić, pod arcidjakon biskupije djakovačke u Golubincu« i upisao je u inventar Muzeja. S dolaskom mumije i njenih povoja u Zagreb, mogla su započeti dugogodišnja istraživanja mumije. Usprkos novijim istraživanjima, ostalo je tajnovito još kako se etruščanski natpis našao obavijen oko jedne Egipćanke i to u razdoblju kada Etruščani gube prevlast u sjevernoj Italiji, a Rimska Republika širi svoj prostor u Toskani. Odgovor možda mogu dati još nedešifrirani dijelovi teksta čiji sadržaj zbog nepoznavanja etruščanskog jezika i dalje ostaje zagonetka koje će vjerojatno još desetljećima privlačiti pažnju domaće i svjetske javnosti.