Arhiv tekstova

Politička kriza u državi 1980-ih godina, rastući nacionalizam, uspon Slobodana Miloševića u političkoj hijerarhiji kao i pogoršanje društveno-ekonomskih i uopće životnih uvjeta potaknuli su iseljavanje dijela beogradskih Hrvata. Popis stanovništva 1991. godine provodio se u ozračju raspada Jugoslavije i vrlo složene društveno političke situacije. 

 

Smanjio se broj Hrvata

 

Broj deklariranih Hrvata se smanjio na 16.420. Najviše ih je popisano, gotovo polovica ukupnog broja, u Zemunu (4.138) i Novom Beogradu (3.791) gradskim općinama koje se nalaze na području Srijema. Iste godine se na području grada Beograda 5,4 posto stanovništva izjasnilo kao Jugoslaveni, od toga broja 36 posto živjelo ih je u Novom Beogradu i Zemunu, područjima gdje je živio najveći broj Hrvata. Neke procjene govore o puno većem broju Hrvata u Beogradu pred sam raspad SFRJ, i preko 100.000. Budući da se dio Hrvata u popisu 1991. godine (i u prijašnjim popisima stanovništva) izjasnio Jugoslavenima, pripadnicima drugih nacionalnih ili etničkih skupina, ili se nisu izjasnili u smislu nacionalne i etničke pripadnosti nemoguće egzaktno utvrditi tadašnji broj osoba hrvatskog etničkog podrijetla.

Početkom 1990-ih odnosi s matičnom zemljom prestaju, odnosno održavaju se na individualnoj (obiteljskoj) razini što je bio dominantan oblik povezanosti i prije početka rata. Nepriznavanje statusa manjine Hrvatima u Srbiji (SRJ) dodatno je pomoglo u smjeni njihovih kadrova u državnim i javnim službama i poduzećima. Stoga su Hrvati u Beogradu i Srbiji ostali bez ikakva utjecaja u strukturama moći u društvu. Pod raznim oblicima pritisaka, pod izravnim ili neizravnim prijetnjama počinje i znatnije iseljavanje Hrvata. Vrijedno je spomenuti slučaj beogradske općine Surčin gdje je jak lokalni identitet »nadvladao« nacionalni pa su pokušaje nasilnog iseljavanja mjesnih Hrvata spriječili mještani uz pomoć policije.

 

Demokratske promjene i nove mogućnosti

 

Deklariranih beogradskih Hrvata 2002. godine popisano je 10.381, što je za 6.000 manje u odnosu na 1991. godinu. Nešto veći broj preostalih Hrvata bio je u gradskim općinama Zemun 2.430 i Novi Beograd 2.520. Demografski regres je nastavljen i 2011. kada je u Beogradu bilo 7.752 Hrvata. Razlog njihova regresa je u naslijeđenim nepovoljnim čimbenicima demografskog razvoja iz prethodnih razdoblja (niska razina bio-reprodukcije), suvremeni politički i društveni procesi u Srbiji, iseljavanje prema matičnoj i drugim zemljama, asimilacijski procesi i etnička mimikrija. Liberalizacijom i demokratizacijom srpskog društva nakon 2000-te godine stvara se povoljnija društvena klima pa se osniva više hrvatskih društva: Zajednica Hrvata Zemuna Knjižnica i čitaonica Ilija Okrugić osnovana 2002., Društvo hrvatske mladeži Zemuna osnovano 2007. i iste godine Zajednica Hrvata Beograda Tin Ujević. Zajednica Hrvata Beograda Tin Ujević je prva hrvatska udruga koja je osnovana u Beogradu (izvan Zemuna) nakon Hrvatskog kluba koji se ugasio 1942. godine. Zajednica je osnovana 1. listopada 2007. sa svrhom povezivanja Hrvata na području Beograda. Predsjednik joj je od osnutka Stipe Ercegović. Društvo organizira književne večeri, likovne izložbe i retrospektive filmova poznatih filmskih redatelja. Međutim, i pored kulturnog organiziranja Hrvati u Beogradu su relativno »nevidljiva« i neprepoznata manjina. Hrvati su još uvijek, uz Albance, manjina spram koje većinski narod kontinuirano ima negativne stereotipe, što rezultira strahom i nesigurnošću te negativno utječe na mogućnost uključivanja većeg broja osoba u javno djelovanje i ostvarivanje nekih zajamčenih manjinskih prava.

Kod Hrvata u Beogradu, u svim gradskim općinama, zapaža se ubrzano starenje stanovništva i nerazmjer u udjelu muškog (1/3) i ženskog (2/3) stanovništva. Naime, prema posljednjem popisu udjel Hrvata starijih od 60 godina čini polovicu njihova ukupnog broja. Narušena spolno dobna struktura svakako će se odraziti u budućnosti na negativan prirodan pad i smanjenje njihova broja i udjela u ukupnom stanovništvu grada. Na eventualne promjene u njihovom položaju – na kulturni život, snažniju zastupljenost i vidljivost u javnom životu znatnije mogu utjecati političke okolnosti, tj. odnos službene Srbije prema hrvatskoj manjini, ali i refleksije političkih odnosa Hrvatske i Srbije. 

(Preuzeto sa sajta Hrvatskog nacionalnog vijeća)