Arhiv tekstova

Rimokatolička vjerska zajednica u Lemešu i Hrvatsko kulturno umjetničko društvo Lemeš obilježili su u subotu 28. veljače 20. obljetnicu smrti vlč. Marka Vukova. Spomen misa prikazana je u crkvi Rođenja blažene Djevice Marije za oltarom za kojim je i sam vlč. Vukov prikazivao misne žrtve. Dvojezično euharistijsko slavlje predvodio je somborski dekan preč. Josip Pekanović u zajedništvu s vlč. Lazarom Novakovićem, franjevcem, paterom Ivanom Holetićem i mjesnim župnikom vlč.  Antalom Egedijem. Dekan Pekanović je na početku euharistije vjernike ukratko podsjetio na veličinu i značaj vlč. Vukova kako za lokalnu i vjersku zajednicu tako i šire.  

 

Literarni program 

 

Nakon sveta mise upriličen je prigodan literarni program u dvorani Mjesne zajednice. Okupljene je ispred organizatora pozdravio Željko Zelić, pročitavši kratak tekst o korizmi i crtice iz životopisa vlč. Vukova, da bi vlč. Lazar Novaković kao prvi predavač nastavio govoriti o Marku Vukovu kao čovjeku, prijatelju i svećeniku. Drugi gost večeri i predavač Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, prisutnima je približio pjesničku stranu vlč. Vukova dotičući se svih aspekata o kojim je pisao, komparairajući tekstove i misli s elementima stvarnog života i situacijama koje je trajno zabilježio. Literarni odjel HBKUD-a Lemeš dao je svoj pečat čitajući odabrane tekstove iz ostavštine vlč. Vukova, iz zbirke pjesama Ja, buntovnik s razlogom, koja je posthumno tiskana 1996.

 

Crtice iz životopisa 

 

Marko Vukov rođen je na Bikovu 24. travnja 1938. godine. Osnovnu školu pohađao je u Subotici, a klasičnu gimnaziju u Zagrebu gdje je i završio studij teologije 1965. godine. Povratkom u Bačku započinje svoju svećeničku službu u Novom Sadu kao kapelan, a zatim i u Subotici. Župnik je bio u Šupljaku, Futogu i Đurđinu. Nakon kraće pauze i povlačenja iz službe vraća se kao župnik u Lemeš gdje je i završio službu. Godine 1994., se razbolio i liječen je u subotičkoj bolnici te kod sestara Ane i Klare. Po oporavku vraća se u župu Male Gospe u Lemeš te izražava želju posjetiti prijatelja u Končanici što je uobičavao u slobodno vrijeme. Pozlilo mu je u noć Čiste srijede, a preminuo je 2. ožujka 1995., u virovitičkoj bolnici. Pokopan je na Senćanskom groblju u Subotici uz roditelje. Osim što je bio sluga Božji i svećenik bio je dušobrižnik i pjesnik. Pokretač je mnogih inicijativa diljem subotičke biskupije, tribina, susreta, akademija, okupljanja... Jedan je od pokretača katoličkog lista Zvonik. Njegovao je i promicao međusobno zajedništvo među svećenicima te sve svoje ljepote i dušu prenio u pjesme koje su ostale iza njega. Samo tri su objavljene u Subotičkoj danici, a ostale zauzimanjem vlč. Novakovića u zbirci Ja, buntovnik s razlogom. Zbirka nosi naslov po pjesmi za koju se pretpostavlja da je posljednja koju je napisao 1993., a koja opet odražava u potpunosti duh i lik vlč. Marka Vukova.