Arhiv tekstova

Suvremena kultura je kultura slobode. Čovjek želi biti samostalan, bez nametnutih propisa, želi samostalno upravljati svojim ponašanjem i svojim životom. U tom kontekstu zapovijedi su nešto negativno, odbojno i nepopularno. Njima se narušava čovjekova težnja za slobodom. Tako se često promatraju i Božje zapovijedi. Taj stav prenosi se na vjeru, koja bez širine pogleda, bez njenog poznavanja i želje za susretom s Bogom postaje samo skup normi koje remete čovjekovu slobodu. No, zapovijedi i sve što naša vjera od nas traži nisu remećenje naše slobode, nego put koji do nje vodi.

 

ZAPOVIJEDI

 

Prije nego je dao svoje zapovijedi Bog je Izraelu rekao sljedeće: »Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva« (Izl 20, 2). Izraelsko ropstvo u Egiptu nije bilo samo političko. Egipćani su ih izrabljivali na različite načine, ponižavali i učinili od njih prave robove. Boraveći dugi period u tom ropstvu, okruženi nadmoćnim Egipćanima, Izraelci se počinju klanjati i njihovim bogovima, koji to zapravo nisu, te na neki način, postaju i religiozni robovi. Jedini pravi Bog, Jahve, izbavlja ih na čudesan način iz tog ropstva i daje im zapovijedi. No, te zapovijedi nisu dane kako bi njihova sloboda bila nanovo ugrožena, već su one naputci kako da svoju slobodu trajno sačuvaju, kako da ostanu vjerni Bogu koji je njihov saveznik i zaštitnik. Božje zapovijedi i za nas danas imaju isto značenje. One nisu tu da ograničavaju slobodu modernog čovjeka, već da mu pomognu da svoju slobodu sačuva. Ne poštivanjem Božjih zapovijedi čovjek pada u ropstvo grijeha, a svojim robovanjem grijehu često narušava i slobodu drugih. Božje zapovijedi jamče čuvanje čovjekovog dostojanstva i postizanje pravednog društva, zato se one mogu naći i u temelju ljudskih zakona. Naša sloboda, koju žarko želimo ostvariti, često se nalazi pred različitim iskušenjima, pa nam se ono što je loše, što je grijeh, mnogo puta čini baš kao potpuno ostvarenje slobode. Zato nam Bog daje zapovijedi da nam u različitim životnim situacijama, poput putokaza, pokazuju što treba činiti i kako se vladati.

Sveto pismo nam na mnogo mjesta svjedoči da je Bog bio uz svoj narod kada su vršili zapovijedi, a kada bi zaboravili na njega i odbacili zapovijedi koje im je dao, Bog ih je napuštao i tada bi im dolazile različite nevolje. I mi danas želimo da nam je Bog blizu, da je uz nas, osobito ako smo u nekoj teškoći. No, da bi on bio uz nas mi moramo biti uz njega. A za to ne treba ništa nego vršiti njegove zapovijedi koje nas upućuju kako živjeti svoj vjerski, društveni i obiteljski život. Time naša sloboda neće biti ograničena. Naprotiv, time ćemo biti usmjereni k ostvarivanju istinske i savršene slobode koja je vječni život s Bogom. 

 

SUSRET S BOGOM

 

Deset zapovijedi koje je po Mojsiju Bog dao svom narodu, Isus je usavršio sažimljući ih u dvije zapovijedi ljubavi koje čine temelj kršćanskog života: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci« (Mt 22, 37-40). Dakle, prva i najveća zapovijed je ljubiti Boga. Iz naše ljubavi prema Bogu proizlazi naše klanjanje i iskazivanje slave njemu koji nas je stvorio i otkupio. Na tom tragu možemo promatrati Isusove djelovanje u Hramu, kada je rastjerao prodavače i mjenjače novca (usp. Iv 2, 13-25). Isus trgovce i mjenjače novca tjera riječima: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku« (Iv 2, 16).

Možemo se na temelju ove rečenice i sami zapitati: Što mi znači Božja kuća i zašto u nju dolazim? Redovan dolazak u crkvu na svetu misu je poštivanje treće Božje zapovijedi. Ali, ako u nju nije utkan prvi dio Isusove zapovijedi ljubavi onda je to samo formalno i nema vrijednost. Dolazak u kuću Božju treba biti potaknut ljubavlju prema Bogu iz koje mu želimo iskazati čast i slavu. Jer, ona nije mjesto na koje dolazimo biti viđeni i da druge vidimo, mjesto na kojem ćemo čuti vijesti i sl. Ona je mjesto svetog susreta s Bogom na kojem kao zajednica, okupljena u bratskoj ljubavi dolazimo pred Boga s ljubavlju i zahvalnošću.

Korizma je vrijeme kada smo potaknuti na obraćenje koje podrazumijeva i susret s Bogom u crkvi. Utkajmo u taj dolazak ljubav prema svome Stvoritelju i Spasitelju. Neka nam odvajanje vremena za Boga ne bude ograničavanje slobode, nego radosno susretanje s njim.