Arhiv tekstova

Početkom godine, na proglašenju najboljih sportaša općine Apatin za 2014. godinu, specijalnu nagradu za afirmaciju ženskog nogometa dobila je mlada Sonćanka, učenica 8. razreda OŠ Ivan Goran Kovačić, Viktoria Nikolić. 

 

Nogometom očarana od djetinjstva

 

Odmalena je nastrojena sportski. Dok su se ostale djevojčice iz susjedstva igrale lutkama, Viktoria je s dječacima pikala loptu.

»Vrlo rano sam se upisala u nogometnu školu NK Dinamo. Moje prijateljice su u školskoj sportskoj sekciji upisivale rukomet i odbojku, a ja sam se opredijelila za nogomet. Tu ljubav prema ovom tipično muškom sportu samo mi je učvrstio voditelj i trener Goran Matić. Nogomet je treniralo još nekoliko djevojčica iz mojih generacija, no, kako smo odrastale, odustajale su. Najdulje je ostala moja velika prijateljica Kristina Vulić, vrlo darovita nogometašica. No, pored sve njezine darovitosti, ljubavi prema nogometu i izgrađenih radnih navika, pa što da ne kažem i odlične perspektive, roditelji su joj definitivno zabranili dalje aktivnosti, uz obrazloženje da djevojke u nogometu nemaju što tražiti. Ja sam ostala uporna, a roditelji, majka Jasmina i otac Darko, kad su vidjeli da je nogomet jedino što me osim škole zanima, podržali su me. I dalje su uz mene, ponosni na sve moje uspjehe. Vrlo sam im zahvalna, jer znam koliko novaca izdvajaju iz kućnog proračuna kako bi mi omogućili sudjelovanje  u svim nogometnim susretima U – 15 reprezentacije Vojvodine«, kaže Viktoria.

 

Od nogometne škole do reprezentacije Vojvodine

 

Od one uvijek nasmiješene djevojčice koja se sa svojim vršnjacima često poigravala, organizirala napade i zabijala zgoditke, Viktoria se razvila u mladu djevojku, oslonac obrane pokrajinske selekcije U –15 i pojačanje mlađih selekcija ŽRK Kikinda. »Trenirala sam redovito, bila vrlo uporna, najčešće bih poslije redovitih treninga ostajala raditi i individualno, jer znam da bez rada nema ni uspjeha. Darovitost sama po sebi nikada nije bila, pa nije ni danas, garant napretka nego je samo dobar preduvjet za uporan rad koji će rezultirati i uspjehom. Od početka sam sanjala zaigrati za neki veći klub, poput Vojvodine ili Spartaka. U sebi sam osjećala da polako prerastam sredinu koja mi nije mogla pružiti uvjete za dalji napredak, a to mi je govorio i trener Matić. Išla sam na okupljanja darovitih pionira, prvi put sam selektirana, drugi put su mi, na moju veliku žalost, rekli da djevojčice ne mogu proći. Tada mi se činilo da mi se ruši cijeli svijet. Plakala sam, uhvatila me je depresija i u tom razdoblju, osim roditelja, trener mi je bio najozbiljnija podrška. Stalno mi je govorio da će mi se na kraju sav rad i trud isplatiti. Na moju veliku sreću, bio je u pravu. Na okupljanjima pionirki imala sam više uspjeha, u Subotici selektirana sam u 30 najboljih, kasnije među 18 i od tada sam standardna u U – 15 selekciji Vojvodine. Mojoj radosti nije bilo kraja kad me je izbornik Mikloš Monoštori pozvao u njegov klub, ŽRK Kikinda. Odazvala sam se, mislim kako nisam pogriješila. Standardna sam i u mlađim selekcijama kluba i u selekciji Vojvodine pa sam za sada zadovoljna«, kaže Viktoria. 

 

Planovi 

 

Pored svih nogometnih obveza, Viktoria ne popušta ni u školi. Maturantica je, a pred njom je i izbor životnoga zanimanja. »Zbog povećanih nogometnih obveza imam i manji broj izostanaka s nastave, poglavito ponedjeljkom. No, dobrom organizacijom i pravilnim rasporedom obveza sve se postigne. Zahvalna sam i svim mojim nastavnicima, koji su maksimalno tolerantni glede mojih izostanaka, a ja im to vraćam trudom i odličnim ocjenama. Namjeravam upisati srednju ekonomsku školu u Somboru i to će umnogome odrediti i moju nogometnu budućnost«, kaže Viktoria. Na nedavno organiziranoj humanitarnoj akciji sportaša Sonte predstavila se publici u ulozi suprotnoj od one u kojoj su je naviknuti gledati. Umjesto s loptom, na parketu hale pojavila se s pištaljkom u ruci. Sudila je međusobne utakmice mlađih selekcija Dinamove nogometne škole. I tu je pokazala punu ozbiljnost, pokazala je veliku dozu osjećaja za igru svojih mlađih kolega i utakmice sudila bez greške. »Osim igre, volim i suđenje. Već sam i uživo vidjela da utakmice međuopćinske i područne lige sude i djevojke pa bih se željela educirati i upustiti se i u taj izazov. Mislim da bih uspjela, jer sam u nogometu, a i nogomet u meni, od malih nogu. U toj nakani snažno me podržava i trener Matić, koji kaže da sam vrlo darovita i za taj segment nogometa. Željela bih početi s edukacijom što prije, stručnjaci kažu da ne treba gubiti vrijeme«, kaže Viktoria.