Bome krizma
Faljnis čeljadi moja, jevo vrtim se po avlij, a taki sam gladan da bi mogo pojist cilog pivca od dvi godine. Kad nastupi korizma nikad se naist ko čovik, samo suparne čorbe i koji kaki huncutarija, a od tog bome ne drži puno. Valjdar mi zato Uskrs i najmiliji svetac, barem se prikinedu ove muke. A vamo i ovaj televizor izijo ga ko ga smislijo, baš sad sam slušo i gledo kako zavrćedu čeljad i navodidu da dižedu koji kake kredite, kobajage polak će dat država... aaa ha, kako ne bi, već su oni na vrvu zavukli ruku u buđelar da meni sitnim paoru dadu Baš se niki dan Pere bijo raspitivat ne bil kupijo traktor, al siroma kad su mu nadivanili on se izgubijo pa se mal nije ispotpisivo. Na sriću niki dan je ošinijo sikiricom po prstu pa mu sve zamotano i nise mogo potpisat, inače ode salaš za koju godinu na doboš. Čeljadi... ajd ja nisam zdravo učan, al kažte mi šta je to stim svitom na našim koji kaki vladama kugod da nisu kršteni, ta ne vididu od nosa dalje? Bome ode kod nas, na ovoj lipoj crnjevini u Ivković šoru, a koliko gledim i okolo po ciloj državi kojem god je »pomagano« kreditom svaki je očo u trvalo. Ko velim nisam zdravo pametan, al eto nek prosvitle ovi mlađi naškulovani, ne bil to štogod malkoc tribalo prominit tu praksu da ne iđe priko seljački i rabadžijski leđi sve, ta nek upre još kogod na rudu. Divanidu oko one velike gvožđare što nije valjala ni kad se opravila, isto s naši leđa da su sve već se oili oko usta, a kad zagledim samo u našoj varoši je razvijano pet puta toliko rabadžija kugod što tamo imade i to iz fabrika koje su dobro radile, al šta ćeš, iz ove kože nikud. Doduše malo sam bisan i na ovu mladež, samo biže u tu Jevropu misto da uzmu uzde u svoje ruke pa kažedu da vako više ne mož, što kaže moj Joso: »Imade ode života samo nije dobro rasporiđen, pa di kome vadi velikom kašikom a di kome da malu kašikicu da struže koto«. Bome u tim imade istine, čeljadi moja, pa nek se srdi ko oće, samo mi sami smo nesložni i zavidni da nas bog sačuva – kad kogod u šoru štogod veće kupi kadgod se radovalo i išlo na aldumašče, a sad se divani: »Od kaleg mu i to nije čist poso«. E, s tim nemam nevolje, zadržo sam stari adet, još od dide osto. Doduše nikad ništa novo ne kupujem, ove kredite ne poštivam opšte, pokrivam se koliko mi dunja dovaća, a aldumašče mož doć popit i na novu metlu jal sapište, a i mož doć kogod oće samo da je dobre volje. No doduše, i ja sam jedno dvajst godina skupljo na novu biciglu i taman sam nakupijo kad oni počeli pravit nike rđave da ji bog sačuva, a vamo nike moderne s brzinama više neg u Belarusu. Velim ja sebi neću ja ovo ni kupovat ,ja nju neću naučit ni tirat. Tako i uradijo, očo s njom kod Jose bicigloša, on je lipo opravijo a za ostale novce lipo kupijo grožđa i namuljo vina – ta štaš lipčeg. Neg iđem vidit jel gotov krumpir u kori jel malo ako neće bit ono – za uši pa glad zabuši. Ajd zbogom čeljadi.