Arhiv tekstova

Popisom 1971. stanovništvo se podijelilo na dvije grupe: stanovništvo koje se nacionalno izjasnilo, i ono koje se nije nacionalno izjasnilo. Kategorija Jugoslaveni našla se u drugoj grupi te je građanima ostavljena mogućnost da se deklariraju Jugoslavenima, iako se takva izjava nije smatrala izjašnjavanjem u pogledu narodnosti ili etničke pripadnosti. 

 

Nacionalno neizjašnjeni

 

Dijelom je takav vid deklariranja na popisima stanovništva bio vid prilagođavanja i mogućnost opstanka u doba promoviranih političkih i socijalnih vrijednosti jugoslavenskoga društva. Porast broja deklariranih Jugoslavena u Beogradu (i u ostatku države) vremenski se podudara s početkom kritike, raznih pritisaka i na kraju slomom Hrvatskog proljeća i liberalnih nastojanja u drugim dijelovima tadašnje države. Skrivanje hrvatskog podrijetla u javnom životu pojedinci su pokušavali osigurati sigurnost zaposlenja i položaj u društvu. S druge strane, jugoslavenstvo je za neke predstavljalo izlaz u nedoumici oko iskazivanja nacionalnog opredjeljenja te su svoj identitet poistovjećivali s proklamiranim državnim i nacionalnim jedinstvom i državnim institucijama, napose Jugoslavenska narodna armija. Stanovništvo Beograda u međupopisnom desetljeću 1961. – 1971. razdoblju raste za 366.000 stanovnika, najviše pozitivnom migracijskom bilancom. U tom razdoblju nastavljeno je useljavanje iz svih krajeva tadašnje države, međutim, i pored velikog priljeva novog stanovništva primjetan je pad broja Hrvata prema podacima iz popisa 1971. te formiranje brojčano velike kategorije Jugoslavena (92.200). Te godine bilo je 29.354 Hrvata u Beogradu koji su činili 2,5 posto od ukupno 1.209.360 stanovnika (od toga broja 8.609 živjelo ih je u Zemunu). Trend smanjenja broja deklariranih Hrvata nastavljen je i u narednim desetljećima. Službeno iskazani broj Hrvata u Beogradu 1981. godine (24.015 osoba) bio je manji za 5.000 u odnosu na stanje iz 1971. godine. 

 

Motivi izjašnjavanja

 

Nešto veća zastupljenost građana hrvatske nacionalnosti prema općinama bila je u Zemunu (6.275) i u Novom Beogradu (4.795). Također, i dalje raste broj Jugoslavena dio kojih je te godine popisano 162.851 (13,5 posto ukupnog stanovništva). Navedenoj kategoriji pripadali su oni koji nisu jasno mogli odrediti svoj nacionalni identitet (mješoviti brakovi) te oni s drugim motivima (oblik patriotizma, socijalne promocije i sl.). Generacije rođene u desetljeću nakon Drugog svjetskog rata bile su većinom nositelji duhovnog naslijeđa koje su se prepoznavale kroz identitet socijalističke Jugoslavije. Također, jugoslavenstvom su se takve osobe mogle distancirati od prevladavajućih etničkih odnosa u državi koji su se u tom razdoblju počeli postupno ponovno zaoštravati. 

(Preuzeto sa sajta Hrvatskog nacionalnog vijeća)