Arhiv tekstova

»U Baču su živjela dva pobožna franjevca, fra Filo i fra Bono. Živjeli su iz milodara vjernika. Njima jave pobožni pastiri, da su u noći vidjeli ruku, koja je nikla iz zemlje, u ruci križ i oko križa svjetlo. Franjevci su pobožno molili, da im Bog objavi, što to znači. Ukaže im se sv. Antun i naredi im, da na tome mjestu sagrade crkvu. Franjevci siromašni i jedva žive. Otkud novaca za crkvu? Bog im i sad pomogne. Razboli se kćerka turskog paše u Baču. Fratri istjeraju sotonu iz nje, paša sagradi crkvicu.«

 

Put k uspjehu

 

Ovim riječima započinje povijesna crtica Kako je nastala crkvica kod sv. Antuna u Baču, napisana prema narodnom predanju kojom se u književnosti javio profesor i književnik Stjepan Bartolović, podrijetlom iz drevnoga Bača. Rodio se 25. studenoga 1909. u Baču. Niža četiri razreda gimnazije završio je u Osijeku i Subotici, a ispit zrelosti položio je u Travniku. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1936. godine, a potom, kao većina ovdašnjih intelektualaca, napušta svoj rodni kraj i službuje u Karlovcu, Splitu, Sinju, Dubrovniku, Zagrebu, Subotici i Rijeci.

Poslije prvoga uspjeha objavljuje svoje radove u Obitelji, Obzoru, Jutarnjem listu, Hrvatskom dnevniku, Hrvatskom glasniku, Svijetu i u njemačkom časopisu Schwabischer Volksrziher. Bavio se kritikom i kulturnim temama, a osobito folklorom, poviješću, filologijom i bibliografijom Bunjevaca i Šokaca. Ipak njegov rad nije dostatno predstavljen široj javnosti pa je on prešućivan i gotovo zaboravljen kao znamenita osoba Bača. Bartolović je napisao više važnih članaka od kojih ćemo spomenuti samo nekoliko, koji su i danas aktualni i vrijedni čitanja: Nešto o životopisu Bunjevaca i Šokaca: Ovdje je podvrgao kritici hrvatsku javnost koja se malo brine o sudbini svojih sunarodnjaka u tim krajevima i ukazuje na problem asimilacije i održavanja nacionalne individualnosti (Obzor, 10. siječnja 1933.).

 

Djela

 

Životopis o Šokcima i Bunjevcima i njihovo kulturno i političko mjesto u Bačkoj, Baranji i Banatu: U ovoj raspravi Bartolović naglašava, kako treba znanstveno prosvijetliti ova pitanja, jer preko stotinu se godina priča o nama, a mi smo još uvijek u istom krugu znanja i spoznaja (Hrvatski dnevnik, 22. rujna 1940.). Spomenut ćemo još nekoliko značajnih članaka: Hrvati Bačke, Baranje i njihovo pitanje (Hrvatski glasnik, 13. travnja 1940.), O bačkim narodnim nošnjama (Obzor, 19. listopada 1933.), Šokačka nošnja iz Bača (Svijet, 9. srpnja 1933.). U rukopisu mu je ostao studij O jeziku Šokaca u kojemu obraća pozornost na akcent, morfologiju, sintaksu, a posebice na utjecaj Mađara i Nijemaca na njihov jezik. Od petog razreda gimnazije skupljao je riječi i izraze među bačkim Hrvatima u raznim mjestima i tako postavio temelje za jezičnu i etnografsku građu za rječnik bunjevačko-šokačkih Hrvata.

Profesora Bartolovića vidjeli smo posljednji put 30. kolovoza 1969. na Simpoziju od dr. Josipu Andriću u motelu Ristovača kod Bača. Bio je to doista ugodan, komunikativan i duhovit čovjek. Umro je 11. veljače 1992. godine u Zagrebu i pokopan je na Mirogoju. Lik i djelo Stjepana Bartolovića i njegove zasluge trebaju trajno ostati u sjećanju ovdašnjih Hrvata.

 (Literatura: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata, NIU Hrvatska riječ, Subotica, 2010.; Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca 2, Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2004.; Subotička Danica: kalendar za 1994., Subotica, 1993., str. 224.)