Arhiv tekstova

Dvadesetosmogodišnji nogometaš Srđan Vidaković nedavno je potpisao profesionalni ugovor s Al-Seeb klubom iz Mascata, prijestolnice Sultanata Oman. Ponikao u Sonti, u mjesnom NK Dinamo, gdje je zablistao još u kategoriji pjetlića, nakon neuspjele epizode u apatinskoj Mladosti zbog nečega što nije imalo nikakve veze s nogometom, obreo se u Osijeku, u juniorima NK Grafičar Vodovod. Nakon ispadanja u treću ligu ostao je u klubu, onaj stari, šokački ponos nije mu dopustio da okrene leđa ljudima koji su mu pružili ruku kad mu je bila najpotrebnija. U narednom prvenstvu zapazili su ga stručnjaci NK Osijek na čelu s trenerom Ilijom Lončarevićem, pa je, uz dogovor klubova, već naredne sezone zakoračio na prvoligašku scenu.

 

Prvoligaška Kalvarija

 

Po dolasku u NK Osijek ovaj stasiti Šokac ubrzo se nametnuo stručnom stožeru i zaigrao za prvu ekipu. »Dolaskom u NK Osijek započelo je ostvarenje mojeg dječačkog sna. Igračima koje sam do tada gledao i upijao svaki njihov potez, sada sam se suprotstavljao na travnjaku. U šest prvoligaških sezona za NK Osijek sam odigrao oko 150 utakmica i to je bio jedini klub u 1. HNL za kojega sam nastupao. U posljednjih nekoliko mjeseci  odigrao sam petnaestak utakmica u drugoligašu NK Bistra iz Donje Bistre, a onda je došlo do transfera u Oman. Mislim da je kvaliteta nogometa u 1. HNL dosta dobra i izjednačena, a kod drugoligaša igrački kadar i ambicije ovise najviše o financijama«, kaže Vidaković. 

U naponu igračke zrelosti više jakih klubova 1. HNL željelo je Vidakovića vidjeti u svojim redovima. Jedno vrijeme bio je aktualan odlazak u splitski Hajduk. Kad je sve izgledalo završeno, ta priča je završena, a transfer na Poljud nije realiziran. »Na vrhuncu moje karijere u Hrvatskoj postojale su kombinacije za potpis ugovora s nekoliko vrlo ozbiljnih klubova u Hrvatskoj. Od ovih ponuda, odabrao sam odlazak NK Hajduk. Prevagnulo je to što su bili klub s najbogatijom tradicijom u Hrvatskoj i najpoznatiji nogometni brand, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Tadašnja uprava je pokazala veliku želju za mojim dolaskom i brzo smo se dogovorili«, prisjeća se Vidaković.

 

Ozljede i oporavak

 

Glede ozljeda Vidaković i nije bio najsretniji. Baš u vrijeme kad je nogometno sazrio, pružao vrhunske igre i po mnogima trebao očekivati poziv od izbornika Vatrenih došlo je do teške ozljede. Uslijedila je duga rehabilitacija i konačno, povratak na teren, ali je prilika da zaigra u Hajduku bespovratno prošla. »Jednostavno, nisam imao sreće. Ozlijedio sam se pri dolasku na Poljud i nisam potpisao ugovor. Znao sam da žaliti ne vrijedi, ta priča je za mene bila završena. Poslije bolničkoga tretmana obavio sam rehabilitaciju u Daruvarskim Toplicama pod nadzorom dr. Božidara Egića, koji je za ozljede kakvu sam ja imao najbolji u Hrvatskoj. Želio bih se zahvaliti i članovima obitelji Jakšić iz Daruvara, u kojoj sam bio okružen s puno ljubavi i topline i koji su mi u najtežim danima oporavka bili velika potpora. Nakon rehabilitacije uslijedili su naporni kondicioni treninzi pod nadzorom Zorana Tadića, trenera atletičara kluba Slavonija-Žito. Tadić mi je bio i najveći oslonac i u dobrim i u lošim danima u tom periodu. Tek poslije odrađenih kondicionih priprema došlo je vrijeme za ponovni kontakt s loptom i povratak na travnjak. U NK Osijek ostao sam još jednu godinu, a potom sam zaigrao za NK Bistra, gdje sam ostao 3 mjeseca. U drugoligaškoj konkurenciji nakupio sam dovoljnu minutažu u nogama, a potom je, malo nenadano, uslijedio ovaj transfer«, kaže Vidaković.

 

Kruna karijere

 

U vrijeme kratkog igranja u NK Bistra Vidaković je stupio u kontakt s Philom Anomanseke iz Londona, vlasnikom agencije Xavi sports management. U partnerstvu s agentom Abdullahom Albalushijem Anomanseke je realizirao transfer u Oman. »Glede mojega transfera sve se odigralo na brzinu. Trebalo je samo sjesti na avion, obaviti liječničke pretrage i potpisati ugovor. Riječ je o angažmanu za Al- seeb klub koji igra u 1. ligi Omana, a najpopularniji je u glavnom gradu Mascatu. Primljen sam odlično, a prvi sam Europljanin koji je zaigrao u njihovom klubu. S komunikacijom problema nemam, jer im je drugi službeni jezik engleski. Trenutačne ambicije su mi vezane za klub u kojega sam došao, jer želim korektno odraditi sve ugovorom prihvaćene obveze. Profesionalac sam i želim ispoštovati sve što su mi u klubu pružili, ali i agente koji su sudjelovali u mojemu transferu. Nogomet volim odmalena, ukoliko zanemarim tešku ozljedu, mogu biti zadovoljan postignutim, jedino će mi igranje za Vatrene ostati nedosanjani san. Sada počinje drugi dio moje karijere, u kojem želim uživati, a sve buduće poteze vući ću u dogovoru s mojim agentima«, završava priču Vidaković.