Arhiv tekstova

Stariji Somborci prizemnicu u krugu bolnice na Apatinskom putu, gdje su smještene ambulante neuorologa i neuropsihijatara ne zovu nikako drukčije do Gernerova kuća ili Kod Gernera. Taj naziv ostao je od nekadašnjeg vlasnika kuće Ivana Gernera, oca poznate hrvatske glumice Elize Gerner. Pokušala sam pronaći neku staru fotografiju Gernerove kuće, ali kako mi to nije pošlo za rukom, uz priču je objavljena ovovremena fotografija Gernerove kuće.

 

Ugledna obitelj

 

Ivan Gerner bio je ugledni građanin Sombora. Jedno vrijeme obnašao je dužnost tajnika Velikog bačkog kanala. Poslije tog, otvorio je svoju trgovinu građevinskim materijalom poznatu kao Drvara Gerner. Trgovina se nalazila između bolnice i Velikog katoličkog groblja i to je ta Gernerova kuća, kako je se Somborci i danas sjećaju. Osim toga, u posjedu obitelji Gerner bio je i kaštel, s voćnjakom i vinogradom na periferiji Sombora prema Bezdanu. Danas je tu rasadnik gradskog komunalnog poduzeća Zelenilo. U obitelji Ivana Gernera, 1920. godine rođena je kći Eliza Gerner, jedna od najvećih i najpoznatijih dramskih umjetnica Hrvatske.

 

Ekonomistica na kazališnim daskama

 

U rodnom Somboru Eliza je završila osnovnu i srednju školu, a na studij je otišla u Zagreb, gdje je  između 1939. i 1941. godine studirala ekonomiju. Zbog rata prekida studij u Zagrebu i odlazi u Budimpeštu. Tu je 1942. diplomirala, a godinu dana kasnije uspješno brani i doktorsku disertaciju, a naziv rada bio je Najnovije socijalne tendencije u odredbama poreznog zakonodavstva. Nakon što je stekla titulu doktora znanosti dobila je stipendiju za nastavak usavršavanja u Heidelbergu. Nije tamo ostala dugo, jer ju je rat vratio prvo u Budimpeštu, a potom i u njen Sombor. No, iako se školovala za ekonomisticu, Elizu je život odveo na sasvim drugu stranu glede i posla kojim će se baviti, ali i mjesta gdje će živjeti. Poslije rata počela je Eliza glumiti u amaterskoj skupini pri Mađarskoj građanskoj kasini, potom i u novoosnovanom profesionalnom kazalištu u Somboru. U komediji Pigmalion igrala je glavnu ulogu. Hrabro se prihvatila tog velikog glumačkog izazova, koji je bio samo prvi stepenik k uspjehu u svijetu kazališta. I njena naredna uloga u somborskom teatru bila je glavna – na njenu inicijativu postavljen je Krležin komad U agoniji, a partner joj je bio Tito Strozzi. Sa Strozzijem je otputovala u Zagreb i postala gospođa Strozzi. Sve ostalo upisano je u kazališnu povijest, jer je ova Somborka više od 30 godina imala stalni angažman u HNK-u u Zagrebu. Igrala je na scenama Beča, Berlina, Graca, Moskve. I što je zanimljivo, a što je ponijela iz svog rodnog grada, igrala je na tri jezika – osim hrvatskog i na mađarskom i njemačkom.

 

Somborske niti

 

Iako je iz Sombora otišla krajem 40-tih godina prošloga stoljeća i ostatak svog života provela u Zagrebu, Eliza je rado dolazila u Sombor, pa i u poznim godinama. Jedna od veza sa Somborom bio joj je i list Miroljub Hrvatskog kulturno umjetničkog društva Vladimir Nazor, koji joj je uredništvo redovito slalo. Tako je ostalo zabilježeno u Miroljubu iz 2004. godine da je poslije teksta u kome se najavljuje adaptacija Hrvatskog doma, Eliza Gerner tadašnjem uredniku Miroljuba Matiji Đaniću uputila pismo u kome piše: »Mislim da je vrijeme da se sanira Hrvatski dom. Njegovim posredstvom širit će se hrvatska kultura i plemenito ozračje svakog člana naše zajednice.« Pisala je i nekoliko mjeseci kasnije hvaleći aktivnosti Nazora na brojnim kazališnim i glazbenim programima. O svom rodnom Somboru pisala je i u knjizi U sjeni stoljeća koje odlazi (tiskana 1999. godine) napisala je: »Iako je Zagreb moj pravi zavičaj, velika mi je želja još jednom u životu dospjeti u svoj rodni grad, proći kroz stare ulice sve do obala kanala. Sresti kojeg znanca... Otići na groblje. Tu počivaju moji roditelji, tu u miru snivaju svoj vječni san. Time bi se ispunila moja posljednja želja.« U vrijeme kada je Eliza pisala ove retke ratne rane bile su još sveže i Zagreb i Sombor dalje od kilometarske udaljenosti koja ih dijeli. Na sreću želja Elize Gerner se ispunila i ona je još nekoliko puta obišla svoj rodni grad. Gradskoj knjižnici u Somboru darovala je svoja književna djela. 

I vratimo se na početak priče. Oni Somborci, koji nisu ljubitelji i poznavatelji kazališta kada kažu Gernerova kuća i ne znaju da govore o kući obitelji čuvene glumice. Oni koji su pak bili vjerni pratitelji kazališnog života u Somboru, rado su se sjećali predstava u somborskom teatru u kojima su zajedno igrali Eliza i Tito Strozzi. Suvišno je reći, pred prepunom dvoranom.