Arhiv tekstova

Za potrebe Hrvatskog Radiše u Beogradu su kod nadležnih ministarstava poslove obavljali tamošnji Hrvati. Zemun je u Kraljevini Jugoslaviji (1934.) administrativno spojen s Beogradom, a istodobno je obim poslovanja Hrvatskog Radiše sve više rastao. Stoga je 1935. osnovana i beogradska podružnica Hrvatskog Radiše. Ona je nastala na poticaj zemunske podružnice, koju je vodio prečasni dr. Josip Gunčević. Beogradska podružnica 1936. brojala je 127 članova, a vodio ju je župnik Matija Petlić. Potpredsjednik podružnice bio je Petar Blašković (tadašnji predsjednik Hrvatskog kluba), tajnik Petar Klarić i blagajnik Nikola Belančić. Rad joj je dosta pomagao i putujući povjerenik središnjice društva Ante Pavličić. Odnos beogradske podružnice Hrvatskog Radiše s režimom varirao je ovisno o političkim prilikama u zemlji kao i od odnosa središnjice društva iz Zagreba i gradonačelnika Zagreba i Beograda. Grad Beograd je 1940. Hrvatskom Radiši donirao zemljište i četiri milijuna tadašnjih dinara za gradnju znanstvenog doma gdje su trebali boraviti štićenici Društva.

 

Istarske izbjeglice i emigranti

 

Nakon Rapallskog mirovnog ugovora iz područja pripojenih Kraljevini Italiji (Istra, Trst, Gorica, Zadar i otoci Cres, Lošinj, Lastovo) u Beograd pristižu izbjeglice i emigranti (Hrvati i Slovenci) koji su se organizirali u društvu Istra-Trst-Gorica. Obrazovaniji sloj se lakše uključivao u novu sredinu, nerijetko dobivajući namještenja u državnim službama ili gradeći karijere u slobodnim profesijama, npr. odvjetnici, novinari i dr. Primjerice, Otokar Keršovani, podrijetlom iz Trsta živio je jedno vrijeme u Beogradu gdje je studirao filozofiju, Josip Krmpotić tiskar iz Pule preselio je u Beograd, a najpoznatiji Istranin bio je ekonomist Mijo Mirković (Mate Balota) koji nakon Novog Sada i Subotice doseljava 1939. u Beograd gdje je izabran za redovitoga profesora na Ekonomsko-komercijalnoj školi. 

Broj Hrvata (bez Zemuna i Pančeva koji su bili pod upravom grada Beograda) je 1931. porastao na oko 17.000 (službeni popis nije odvajao Hrvate i Srbe) i činili su približno polovicu beogradskih katolika kojih je bilo ukupno 36.476. Beograd je iste godine imao 238.775 stanovnika. Zemun (uk. 28.074 st.) je u isto vrijeme imao nešto manje od 5.000 Hrvata koji su činili 17 posto njegovih stanovnika, relativnu većinu (42 posto) činili su Srbi s oko 12.000, a brojni su bili i Nijemci 8.354 (osoba s materinskim njemačkim jezikom) koji su činili približno 30 posto stanovnika Zemuna. Osim hrvatskih društava u Beogradu veći broj ih je djelovao u Zemunu (Hrvatska čitaonica, Hrvatski Sokol, Hrvatski Radiša, Zemunski akademski športski klub, Hrvatsko pjevačko društvo Odjek i Hrvatsko trgovačko i obrtničko pjevačko društvo Rodoljub 1925. fuzionirana u jedinstveno Hrvatsko pjevačko društvo Tomislav, Hrvatska seljačka stranka i dr.).

 

Beogradska nadbiskupija

 

Konkordatom Svete Stolice i Kraljevine Srbije iz 1914. bila je ustanovljena beogradska nadbiskupija, međutim tek 1924. u Beograd dolazi za nadbiskupa Rafael Rodić. Sveta Stolica i nadbiskup Rafaela Rodića zatražila su od Starješinstva bosanskih franjevaca da prihvati pastorizaciju katolika u Srbiji. Na poziv se odazivaju te u Beogradu utemeljuju župu sv. Ante Padovanskog 1926. godine (godine 1935. imala je 6.500 katolika). Između dvaju svjetskih ratova, osim Beograda, franjevci vode još nekoliko župa u Srbiji i na Kosovu. Također, 1922. godine i isusovci se vraćaju u Beograd. Pater Bruno Foretić držao je duhovne vježbe u crkvi Krista Kralja, da bi 1930. uselili u kupljenu kuću (u današnjoj Makedonskoj ulici br. 23). U dvorišnom dijelu kuće adaptirana je privremena kapela sv. Petra koja je kasnije pretvorena u dvoranu. Moderna crkva sv. Petra, unatoč mnogobrojnim teškoćama, sagrađena je u kratkom roku tijekom 1933. godine. Sljedeće godine slika Madone s djetetom (koja je pri povlačenju pred Turcima iz Beograda 1739., prenesena u Petrovaradin, kasnije u crkvi snježne Gospe na Tekiji) ponovno je vraćena u Beograd gdje se u crkvi sv. Petra štuje kao Bogorodica Beogradska. Od osnutka župe sv. Ante Padovanskog djelovale su laičke udruge Marijine kongregacije za djevojke i za žene, Apostolat molitve te Bratovština kršćanskog nauka. Pastoralna djelatnost je bila raznolika: održavane su mise na više jezika, molitva svete krunice, križni put, kateheze za učenike i studente, procesije, duhovne vježbe, susreti i duhovne obnove te liturgijski obredi.

(Preuzeto sa sajta Hrvatskog nacionalnog vijeća.)