Arhiv tekstova

Među mnogobrojnim Isusovim ozdravljenjima, o kojima nam svjedoče evanđelja, posebno mjesto zauzimaju ozdravljenja oboljelih od gube. Ta ozdravljenja nisu značila samo uklanjanje tjelesne bolesti, nego su imala mnogo šire značenje, ako se uzme u obzir starozavjetni stav prema ovoj bolesti.

 

OZDRAVLJENJE GUBAVCA

 

U starini guba je smatrana nečistoćom, tj. Božjom kaznom za grijeh. Stoga oboljeli osim što je trpio muke prouzrokovane ovom strašnom bolešću, bio je izopćen iz zajednice kojoj je pripadao. Svatko tko bi bio zahvaćen gubom morao je napustiti svoje mjesto i živjeti u špiljama izvan naselja. Naseljenim mjestima nisu se smjeli ni približiti. Morali su se odijevati na način koji već izdaleka odaje stanje u kojem se nalaze, kao znak da im nitko ne bi prilazio. Ova bolest je za čovjeka bila dvostruka nesreću, jer je pored gubitka zdravlja automatski značila i izopćavanje iz društva. Onda kada su mu bližnji najviše bili potrebni, čovjek je ostajao sam i odbačen.

Međutim, kao što je bolest predstavljala Božju kaznu za grijeh, tako je ozdravljenje bilo znak Božjeg milosrđa, znak Božjeg dolaska u čovjekov život. Bog nečistog čovjeka svojim milosrđem čisti. Tako Isus Ivanovim učenicima poručuje: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste…« (Mt 11, 5). Stoga Isusovo ozdravljenje gubavca ima mesijansko značenje. Ono je znak Mesijinog dolaska među ljude. Marko u svom evanđelju govori o gubavcu koji pristupa Isusu i time krši židovski zakon (usp. Mk 1, 40-45). Krši ga jer se približava ljudima, što mu je strog bilo zabranjeno. Međutim, njegova vjera u Isusa bila je veća od odanosti zakonu. Tim činom on priznaje Isusa Bogom, jer se vjerovalo da samo Bog može izliječiti gubavca, a to je pokazao i time što je pred Isusom kleknuo. On od Isusa traži očišćenje: »Ako hoćeš možeš me očistiti!« (Mk 1, 40). Tako izražava svu težinu svoje situacije. On ne traži ozdravljenje nego očišćenje, za njega je veći teret to što je proglašen nečistim te iz zajednice isključen i odbačen, nego što je bolestan. Zato moli za očišćenje, tj. da ponovno bude dio društva. Isus, kao i uvijek, na molitvu izrečenu s vjerom odgovara uslišanjem. Ozdravlja gubavca i objavljuje Boga koji je blizak svima, pa i onima koje ovaj svijet odbacuje pod izgovorom grešnosti i nedostojnosti. Ozdravljenjem Isus gubavcu daruje novi život, pokazuje da je Božje kraljevstvo nastupilo. Ali, to kraljevstvo ne počiva na ozdravljenju tijela, nego na uspostavi zajedništva. Jer Božje kraljevstvo nije kraljevstvo zdravih, nego kraljevstvo onih koji su pred Bogom čisti, i koji su Božjom snagom ujedinjeni.

 

KRALJEVSTVO 

ZAJEDNIŠTVA

 

Kraljevstvo koje nam je Isus donio obvezuje nas na izgradnju zajedništva. Crkva kao tijelo kojem je Krist glava mora biti uzor zajedništva, osobito na župnoj razini gdje trudom i zalaganjem može i treba funkcionirati poput obitelji. Nažalost, danas je mnogo marginalizacije. U našim se zajednicama često događaju odbacivanja i netrpeljivosti. Članovi jedne obitelji, tj. župne zajednice nemaju sluha jedni za druge, nemaju dovoljno ljubavi i sućuti, a ono što bi trebali čini zajedno na dobrobit svoje župe često postaje izvor sukoba u kojima uvijek netko biva povrijeđen i odbačen. Naše svjedočanstvo tada postaje suprotno od onog što nam je Krist ostavio. Zajedništvo koje nam je donio i navijestio treba čuvati i njegovati odbacujući društvene stereotipe i norme, kao što je Krist učinio dozvolivši gubavcu da mu se približi. Njegovati zajedništvo nekad znači umirati sebi, pretrpjeti i žrtvovati ponos radi većeg dobra.

Naše kršćansko svjedočanstvo je i svjedočanstvo ljubavi i zajedništva unutar zajednice kojoj pripadamo. Pavlova poruka Korinćanima: »Ne budite na sablazan…« (1Kor 10, 32) može se uzeti kao opomena kada je u pitanju očuvanje zajedništva. Crkva danas trpi jer je sve više distanciranih kršćana, mnogo se trudi i ulaže u njihovo približavanje. Ali, glavnu ulogu tu može dati zajednica primjerom ljubavi i zajedništva među svojim članovima, koji su u današnjem hladnom svijetu ljudima potrebni i privlačni. Ozdravljenjem gubavca, koje je značilo njegov povratak zajednici, Isus nas poziva da naše zajednice učinimo mjestima istinskog zajedništva za sve članove, ne praveći nikakve selekcije, a tu svatko treba dati svoj doprinos.