»Morali bismo svakoga dana da pročitamo nekoliko dobrih stihova, da vidimo jednu lijepu sliku, da čujemo jednu ljupku pjesmu ili da sa prijateljem izmijenimo koju srdačnu riječ kako bismo obrazovali ljepši dio našeg bića«.
Ovim je riječima Goethe iznio svoje viđenje onoga što čovjeka na svome životnom putu može oduševiti, ponijeti, osnažiti, pridići...
JAVNI NASTUPI – PRAVI DOŽIVLJAJ: Nastojati se osvježiti i okupati u ljepoti, i pritom se slatko umoriti, učeći jezike slika, promatrajući trajne vrijednosti kulturno-povijesnog nasljeđa - svjedočanstva minulih vremena, te uranjajući u prašinu arhivskih depoa, stvoriti zanimljivu i dragocjenu kompoziciju sa sadašnjicom.
Materijalne dokaze bivstvovanja nadarenih među brojnima, u varoši u kojoj su živjeli, žive, stasaju, ali i odlaze, nalazimo na brojnim mjestima grada usađene među slikovite objekte secesije, građevine eklektike s prekretnice devetnaestog i prošlog ne tako davnog dvadesetog stoljeća.
Entuzijazam je pri tom jedan od mogućih temeljnih uvjeta djelovanja. Otkriti ljepotu, dočarati je, nositi je u sebi kako bi se moglo dospjeti u krvotok duhovnih vrijednosti, ne bazirajući se samo na njenom konzumiranju i vezati je za srce mladog bića, važna je zadaća.
Razviti potrebu za finoćom u svijetu koji je takav, kakav jest - oblikovan od strane čovjeka, u drugi plan stavlja ono što je dobro, pozitivno pokretačko.
Uspjesi na takmičenjima, primjerice u muzičkoj oblasti ili na polju kazivanja lijepe riječi namijenjene djeci osnovnoškolskog uzrasta, dokazuju da Subotica dostojno prezentira kvalitetu rada pojedinca, koji se svim svojim bićem godinama daruju. Njihov rad je zapažen, cijenjen, vrednovan najvišim ocjenama.
Zasluga je to upornih i vrsnih poznavatelja spomenutih, ali i drugih oblasti, koji ne posustajući, izdržavaju poput snažne cedrovine, nastojeći okupiti, angažirati, a prije svega educirati djecu.
Pozitivna energija odražava se i prepoznaje na javnim nastupima, koji za djecu odista predstavljaju pravi doživljaj. Zadovoljni su i sretni, što onim naučenim mogu prije svih obradovati mamu, tatu, baku, djeda... Osnova je fto i moguće polazište za buduća profesionalna opredjeljenja u oblasti kulture i prosvjete, što se po broju onih, kojima je pjesma, ples, gluma... postala način života, može i potvrditi.
Rekli bi: čudna je to i fantastična snaga koja upreže, zauzdava i neprestano oživljava, podmlađuje, ali i tuguje zbog izgubljenih kvalitetnih generacija stasalih pod njihovim okriljem. Kakva li je ta snaga što ih drži!
Prepoznajemo je po načinu prezentiranja građe. Ona se može ogledati u prilagodbi materije uzraslom dobu djeteta. Priču o svjetskoj glaz-benoj literaturi, prožetoj zanimljivim crticama iz života umjetnika , okolnostima pod kojima su djela nastajala, satove pretvara u zanimljivo listanje događaja kroz vremeplov minulih epoha. To se nikada ne zaboravlja, te i poslije niza godina s oduševljenjem i radošću govori. Generacije učenika su zahvalne.
SITNE LJEPOTE: Priča o poletu koji dolazi iz srca nije okončana. Traje i trajt će, dokle god postoji želja da se ono što čovjek osjeća, pretoči u pokret slikarskog kista, notni zapis već zaboravljenih melodija, utka u korak narodne igre, ljepotu polifonog pjevanja.
Neprekidna je to akcija starijih i mlađih naraštaja, isprepletena iskustvom, znanjem i energijom koja zrači. Ponos, svježina i dinamičnost čitavog niza generacija.
Stvarajući jedinstvenu duhovnu klimu, koja se ne može primjenjivati na isti način u različitim vremenskim epohama, zahtijeva okretanje k iznalaženju novih izražajnih mogućnosti, kako bi sve moglo prosvirati na nama blizak način, te se tako moglo govoriti o veličini i neograničenim dometima čovjekovog duha, u potrazi za beskrajno različitim načinima izražavanja.
»Sitne ljepote se ne nameću, njih treba otkiriti« (Goldman), »za srce koje osjeća« (Schiller) kako bi život, svaka dragocjena minuta, te misao čovjekova potvrdila ono što nam Vergilius ističe »duh pokreće materiju«.
Autor je suradnik za kulturu u Odjelu za društvene djelatnosti SO Subotica i dobitnik je nagrade »Zlatna značka« Kulturno-prosvjetne zajednice Srbije
2001. godine
