Arhiv tekstova

Pretposljednjeg dana zagrebačkog ATP Zagreb Indoorsa, jedini hrvatski tenis turnir u dvorani posjetio je i njegov prvi pobjednik, proslavljeni hrvatski tenisač Ivan Ljubičić. Danas teniski umirovljenik, ostavivši reket posvetio se novom sportskom izazovu. Godinama aktivan u igračkoj sekciji ATP toura i dobro upoznat s organizacijskim poslovima profesionalnih tenisača, odlučio je svoje golemo iskustvo pretočiti u menadžerski posao. Danas je menadžer Čeha Berdycha i coach Kanađanina Raonića.

Kakav je osjećaj kao prvi pobjednik posjetiti turnir na njegov desetogodišnji jubilej?

Malo se osjećam staro kada se tako oslovim, ali inače se osjećam dobro. Hvala na pitanju. Što se tiče samoga turnira i mog posjeta, lijepo je biti ponovno ovdje. Osjećaji su pomiješani, jer pored tog prvog naslova još sam igrao u dva finala, ali isto tako doživio i neke razočaravajuće poraze. U svakom slučaju emocije su pomiješane, čineći jednu lijepu memorabiliju koje ću se zauvijek sjećati.

A kako bivši tenisač Ivan Ljubičić danas doživljava sebe kao igračkog umirovljenika i što se sve promijenilo završetkom aktivne igračke karijere?

Još za vrijeme aktivne igračke karijere sam se dosta bavio poslovima oko zastupanja interesa profesionalnih tenisača, a danas kada više ne igram, to radim u vidu profesije koju sam odabrao nakon igračkog umirovljenja. Što se samoga načina života definitivno je fizički mnogo lakše, ali pritisci su još uvijek tu jer kao trener Miloša Raonića i dalje moram držati reket u ruci. No to je sve mnogo drugačije nego kada sam morao aktivno igrati.

Kako ste zadovoljni igračkim dostignućima svog pulena?

Vrlo sam zadovoljan kako stvari idu u svezi njegove igračke karijere, vidljiv je njegov konstantan napredak kako u rankingu tako i u samoj igri koja je sve zrelija što se prema postignutim rezultatima najbolje vidi. Naše zajedničke zamisli idu u dobrom smjeru, a naravno željeli bi da to sve bude još brže i bolje.

Jeste li razmišljali o igračkom povratku na Senior touru?

Ne. Tijelo mi definitivno to više ne dopušta, a niti glava nije baš oduševljena s tom zamisli. Odigrao sam nekoliko susreta parova skupa s Goranom Ivaniševićem na Grand Slam turnirima, ali sam se isto tako i ozlijedio na posljednjem od njih što jasno pokazuje kako se i za takve susrete mora biti natjecateljski pripremljen. Zbog svih brojnih obveza kojima sam svakodnevno zaokupljen ne vidim sebe više u igračkoj priči.

U kom smjeru ide menadžerska uloga koju ste odabrali kao buduću profesiju nakon igračke karijere?

Menadžerstvo je u razvoju i ozbiljno radim na unapređenju svoje nove profesije, no veće domete ipak očekujem tek u nekoliko narednih godina. Još uvijek sam u sferi razvijanja posla, projekata ima i treba ih razvijati i razrađivati u budućnosti. Mobitel non stop zvoni, baterija mi umre već negdje oko podneva, a svakoga dana treba odgovoriti na minimalno pedesetak mailova.

Imate li neki hobi za koji prije niste imali dovoljno vremena?

Nemam, jer praktično od brojnih obveza kojima sam se poslovno posvetio sada nemam vremena za neki hobi. Paradoksalno je ali istinito kako sada imam mnogo manje vremena za sebe nego prije kada sam bio aktivan igrač. Tada sam bio preokupiran tenisom najviše osam sati kroz trening, igru, pripremu, a ostalo vrijeme je bilo moje. Sada sam duplo više vremena angažiran oko poslova u tenisu, jer teniski svijet se prostire na nekoliko svjetskih vremenskih zona i komunikacija je gotovo konstantna jer korespondirate s poslovnim partnerima na nekoliko kontinenata. Konačno, slobodno vrijeme, kada ga uopće imam najviše i najradije provodim sa svoje dvoje djece.

Hoćete li jednoga dana možda pokrenuti vlastitu tenis akademiju?

Zbilja ne znam. Možda hoću, možda neću. U ovom trenutku ne vidim svoju tenis karijeru u tom smjeru, jer za tako nešto bih morao ipak provoditi mnogo vremena na terenima svoje akademije, što  zbog preuzetih obveza sada nikako ne nih mogao. Ipak su menadžerstvo i trenerske obveze na prvom mjestu. A što će još biti u budućnosti, vidjet ćemo.