Arhiv tekstova

Veliki je petak. Pred nama je najveći kršćanski blagdan – Uskrs. Dan obrata u Isusovom životu, uvod u njegovu besmrtnost. Dan koji se obilježava u crkvi, a potom i u domovima, brojem običaja nešto siromašnije nego Božić, ali crkvenije. Uskrsnji običaji, temeljno, žele potaknuti na uskrsno čestitanje i tako obnoviti dobre odnose među rođacima, susjedima i ostalim bližnjima, kažu poznavaoci tradicije. U tom smislu, Uredništvo »Hrvatske riječi« svim čitaocima želi sretan Uskrs.

E sad, je li ovo prilika i da svi skupa zastanemo i upitamo se: radimo li dobro to što radimo, možemo li bolje i pametnije, činimo li kome nepravdu, te, konačno, imamo li potrebe i snage vratiti se korak unazad i uspostaviti bolje odnose s bližnjima, rođacima, susjedima?

Malobrojnu i razjedinjenu hrvatsku zajednicu u Vojvodini i dalje razdire besmisleni sukob unutar njenog nacionalnog vodstva. Najvažnija institucija hrvatske manjine, tek konstituirano Hrvatsko nacionalno vijeće, već na samom početku gubi autoritet zato što manjina ne priznaje formalno stanje stvari, a većina, unutar neospornog legaliteta, ne uspijeva u objedinjavanju. I dalje se koriste termini ‘lista A’ i ‘lista B’, ‘naša strana’ i ‘njihova strana’, postavljaju se ultimatumi, bojkotiraju sjednice, demonstrira glasački stroj…

Čemu takva dramatizacija u radu institucije koja ipak nije klasična skupština i čiji je djelokrug rada sveden na nekoliko precizno određenih oblasti? Bavljenje samim sobom iscrpljen je biznis, valjalo bi ga zamijeniti ozbiljnim poslom, a ima ga pred nama, itekako. Obrazovanje, upotreba jezika, infomiranje i kultura – sfere su u kojima se hrvatska zajednica u ovoj zemlji tek pokušava organizirati. HNV, kao partner države i zastupnik hrvatskih manjinskih interesa, trebao bi odigrati ključnu ulogu. Ali, sukobljavanjem i unutarnjim raskolom ništa se neće postići. 

Hrvatsko nacionalno vijeće ne smije biti poligon na kojem će se razvijati i produbljavati razlike i osobna netrpeljivost pojedinaca. Hrvati u Srbiji i Crnoj Gori ionako su na margini zbivanja, kako u domicilnoj tako i u matičnoj zemlji, i od HNV-a se očekuje da opći tretman zajednice podigne na višu razinu. 

U sadašnjem sazivu HNV-a svakako ima dovoljno ljudi sposobnih da kvalitetnim djelovanjem rade u širem interesu. Možda bi, dakle, valjalo blagdane iskoristiti i za ozbiljnije razmišljanje o vlastitim postupcima. Svakog od nas ponaosob.

Z. P.