Arhiv tekstova
Gospodarstvo – između sjećanja i iščekivanja
poslena, politički nejedinstvena, a ekonomski – u nedostatku dovoljno jakih strateških partnera.
Proteklo političko razdoblje uništilo je puno toga što je bilo glavno obilježje kako Vojvodine, tako i cijele države. Kao dio Srbije, i Vojvodina značajno kasni u procesu tranzicije.
SITUACIJA LOŠA, UNATOČ PRE-DISPOZICIJAMA: Vojvodina prema popisu iz 2002. godine ima 2.031.992 stanovnika, godišnji bruto društveni proizvod od oko 2.800 dolara po stanovniku (prema podatcima Narodne banke Srbije na kraju 2002. godine) i pri dnu je europske regionalne rang liste. Usprkos tim podatcima, ona je i danas najrazvijeniji dio Srbije i Crne Gore. Njezine glavne prednosti su relativno dobra osnova za suvremenu gospodarsku infrastrukturu, dobar geografski položaj i značajni prirodni resursi (prije svega voda i plodno zemljište).
Međutim, Vojvodina danas nema dovoljno investicijskog i obrtnog kapitala, izgubila je nekadašnja vanjska tržišta i još se bori s posljedicama izazvanim u vrijeme Miloševićeve ere.
Uvijek je bila poznata po kvalitetnom obradivom zemljištu kojega u strukturi ima ukupno oko 1.628.000 hektara. Od toga oko 1.586.000 hektara obuhvaćaju oranice i vrtovi, 17.000 hektara voćnjaci, 12.000 vinogradi, 34.000 livade. To sve skupa čini 34 posto srbijansko-crnogorskih i 35 posto obradivih površina Srbije. U prosjeku Vojvodina po glavi stanovnika ima 0,82 hektara obradivih površina, dok je taj prosjek u Srbiji 0,47. Usprkos tom prirodnom bogatstvu, u Vojvodini je danas poljoprivreda na niskim granama, uz loše otkupne cijene (za koje se iz godine u godinu mora izboriti blokadom putova), zastarjelu tehniku, skromna ulaganja, neadekvatnu zaštitu i čestu sušu koja zbog nedostatka navodnjavanja ubere rod prije vrijednih ratara. Nekada je, na primjer u razdoblju od 1993. do 1997. godine, Vojvodina u prosjeku proizvodila 2.300 kg žita po stanovniku ili 2,7 puta više nego u cijeloj Srbiji.
INDUSTRIJSKI RENDGEN: Industrija je također bila vrlo prepoznatljiva gospodarska grana Vojvodine. Danas su mnoga poduzeća na minimumu proizvodnje, radnici bez primanja ili s otkazima. Ipak, prema podacima Gospodarske komore Vojvodine, ova regija proizvede 95 posto šećera, 88 posto jestivog ulja, 65 posto smrznutog, steriliziranog i pasteriziranog povrća, 70 posto svježeg svinjskog mesa, bezmalo 100 posto živinskog mesa, 70 posto kobasičarskih proizvoda, 70 posto pšeničnog brašna, 60 posto cigle, 95 posto crijepa, 100 posto zidnih i 65 posto keramičkih pločica, 100 posto ravnog stakla, itd.
I dalje su najrazvijenije prehrambena i industrija građevinskog materijala, mada postoje dobri kapaciteti i za druge industrije. Nedostaju ulaganja koja bi pokrenula ono što je prethodno političko okruženje »uspavalo«.
Kamen spoticanja Vojvodine je i činjenica da je tržište Srbije i Crne Gore za njezine proizvode premalo, a istodobno s inozemstvom razmjenjuje tek 10 posto svog društvenog proizvoda.
ZAKONSKI OKVIRI: Podjela ovlasti između Republike Srbije i Pokrajine Vojvodine učinjena je čuvenim Omnibus zakonom. No, taj isti zakon nije predao Pokrajini i nadležnosti iz domene ekonomije. Veće ovlasti iz područja gospodarstva trebao je biti riješen Omnibusom dva i tri. Poslije ubojstva premijera Zorana Đinđića, odlaganja donošenja Ustava i time definiranja statusa Vojvodine, prekinuti su procesi širenja nadležnosti Pokrajine. U skladu sa svojim skromnim ovlastima, pokrajinska je vlast nastojala posredovati u uspostavljanju gospodarskih veza, stvarati kontakte s inozemnim gospodarstvenicima, organizirati stručne skupove.
Kao jedan od koraka vojvođanske vlade je formiranje Fonda za razvoj Autonomne Pokrajine Vojvodine još na početku svojega mandata. Osim tog Fonda, Pokrajina nema drugih mehanizama, a niti ingerencija za poticanje ili upravljanje gospodarskim poslovima. Izvršno vijeće također prati i potiče privatizaciju poduzeća u Vojvodini, a preko Agencije za privatizaciju u Novom Sadu vrši se kontrola privatizacije.
PLUS – MINUS: Neki mali (ali nedovoljan) napredak u Vojvodini su podatci da se poslije više od 10 godina vrši fluorografiranje građana, rano otkrivanje šećerne bolesti, tuberkuloze. Poslije sto godina uložen je novac u popravak jodne banje u Novom Sadu, mnogo objekata je rekonstruirano, kupljeni su brojni medicinski aparati, adaptirane i kompjutorskom opremom opremljene brojne škole.
Nasuprot tome, jako je malo urađeno u turizmu. Recimo, Vojvodina nema hotel A kategorije. No, prioritet je svakako ponovno uspostavljanje stabilne i konkurentne poljoprivredne proizvodnje. Republički Agrarni program još uvijek ne postoji, pa se sve radi parcijalno, ništa strateški. Sa skromnim ovlastima u domeni gospodarstva, Pokrajina je do sada nastojala zainteresiranima osigurati bar što povoljnije kredite. Iako se na prvi pogled po njivama to ne vidi, putem tih kredita je na vojvođanske oranice izašlo 4.500 novih traktora i 200 novih kombajna. Potrebe su svakako puno, puno veće. Otpočela je i kupovina novih sustava za navodnjavanje, za što je utrošeno milijun eura. Budući da ne postoji republički Agrarni program, Pokrajina je pristupila izradi Programa gospodarskog razvoja Vojvodine u čemu joj je pomoglo Njemačko udruženje za tehničku suradnju GTZ. To udruženje je najvećim dijelom financiralo angažiranje neophodnih struč-njaka.
Vojvođanske su pruge stare u prosjeku 30 godina i njihova je obnova više nego spora, a Republička direkcija za putove je od 2002. godine obnovila i rehabilitirala oko 750 kilometara putne mreže u Vojvodini.
Sve u svemu, tranzicija je donijela sve one muke kroz koje su prolazile i druge europske zemlje, novije članice Europske unije. Situacija je utoliko drugačija što su ta tranzicijska opterećenja, za razliku od sređenijih država, »nalegla« ovoj državi u najgore vrijeme, na već razoreno i uništeno gospodarstvo koje bi se u svojim jadima mučilo i bez tranzicijskih »blagodati« i usklađivanja s razvijenim i uređenim svijetom. Politička nesigurnost kao još jedno breme koje odbija investitore zaljulja s vremena na vrijeme nade onih koji vrijedno rade i žive u sjećanju kako je to nekad bilo. No, kažu, sve će to proći… Treba izdržati »samo« još nekoliko godina… Što je to za Vojvođane, koji su i do sada prošli ono na čemu im nitko ne bi zavidio
