Arhiv tekstova

U napučenoj Subatici hamade (skoro) svi Bunjevci su se bavili salašarskim poljodilstvom. U pustarama na mistima zemunica, najraniji nastambi, nabili su nove komotnije salaše u kojima je živilo najviše puka do njevi osipanja posli II. svickog rata. Salaši su nam u tal ostavili tušta adeta (običaja) koje su otpravljali u vrime kad su u ravni imali najmanje posla. Po tom su najpoznatiji advent i poklade. U adventu posli sv. Barbare i Mikulaša (sv. Nikola) na red je 13. prosinca došla proslava sv. Lucije, puku poznate Luce tj. Lucin dan. O njoj je tušta pisano, al se još uvik nađe štogod dodat.

 

Čestitanje

 

Oko I. svickog rata spomendani sv. Barbare i sv. Luce počeli su se ispriplićavat i spontano se sjednali u spomendan sv. Luce. To spominju raniji pisci adeta (običaja) Ljudevit Vujković Lamić, a s njim i Ante Sekulić. Osim nji ovo sjednanje jedva da drugi spominju. Da su se obaško slavile te dvi svetice oslonio sam se, od više kazivača i na svidočenje moje pok. supruge Kate. Ona je od dide Tome Tikvickog (1866. – 1952.) čula, kad su zajedno ostavljali u vodu rodne grančice na Lucu, da je on još početkom prošlog vika na sv. Barbaru u duncošku bocu potopio grančice rodne voćke, s nakanom da procvataju do Božića. [Tome Tikvicki je jedan od svidoka haranja pošasti filoksere (žiloždera, 1889.) i propasti subatički vinograda u crnjevini.]

Na Lucin dan je počimalo čestitanje božićnog vrimena do Bogojavljenja (sv. Tri kralja, 6. I.): »Faljen Isus, čestita bila sv. Luca«, a ukućani su odgovarali; »A ti živ i zdrav bio«. Kadgod je uobičajeno bilo da poznata čeljad posli pozdrava razmine i čestitanje spomendana. S tim je pokazana želja da se spomendan provede u srići i zdravlju – ono šta je čoviku u životu najvažnije (često: Bog ti dao snage i zdravlja.)

Dospiveni salašari su rado išli u komšiluk čestitat sv. Lucu, čestitku su okitili lipom željom domaćici za sriću u odranjivanju pileža. Tu želju su pokazali kad su posli čestitanja nakratko sili za vrata, tako pokazali želju da domaćici kvočke mirno leže na jajima i izlegu što više pilića.

Valja se sitit naritkog spominjanja Lucinog pruta i Lucinog stočića.

Čeljade koje se nakanilo za Božić napravit Lucin prut, koji je označavo pravednika koji će se rodit (Božić), a usičeni krugovi su navišćenja starozavjetnih proroka za dolazak Mesije (Dj 3.14). Za Lucin prut se izabiro što lipči, uspravniji izdanak koji je iz korena oko debla izđiko (naglo izrasto) te godine el tanja grana rodne voćke. Skoro da nije bilo salaša u kojem oko ograde nije bio višnjik. Muškarci su u džepu nosili bricu, često je hasnirali i zato bili višti i zasicanju krugova tj. odbrojavanju dana do Božića, pa su lipim prutom išli po komšiliku čestitat Božić.

Pravljenje Lucinog stočića je zagonetka. Na našem salašu u Đurđinu moj dida i baćo ga nisu pravili, nit sam čuo da su ga spominjali. Za pravljenje Lucinog stočića dozno sam od moge dide Đure koji ga pravio na salašu, u bajmačkom ataru pod Babapustom (Aleksa Šantić). Vrimenom sam se raspitivo kod rođaka i poznanika raštrikani po subatičkim pustarama al nisam čuo da su ga pravili. Zabunu mi je izazvo zapis: Zolne Matijević SZABADKA 1860. u kojem Flatt Endre, onda purgermajstor (gradonačelnik) Subatice opisiva Lucin stočić kao sastavak božićni adeta. (Više običaja s tim stočićom na salašu i u crkvi na ponoćnici obaška su tema.)

Na znatiželjnom je istraživanje kako se zatomio adet sa Lucinim stočićom.

O Lucinim adetima još toliko da je zatomljeno vođenje Lucinog kalendara. Kadgod su ga tušta nji vodili da s pomoću njeg probaje odgonetnit kako se vrime mož očekivat u narednoj godini. Pošto je najviše salašara i manji naselja živilo od poljodilstva njima je vrime bilo važno, imalo je velik poticaj na rod litine. Od spomendana sv. Lucije svakog dana se od jutra do mraka gledalo i opisivalo vrime. Po tom će se gonetat kako će bit vrime nagodinu. Na priliku: kaki je bio dan 18. XII. tj. šesti dan Lucinog kalendara približno tako se vrime mož očekivat VI. miseca tj. lipnja na godinu.

Anica Balažević (1912. – 1992.). nam je ostavila pismena o vođenju Lucinog kalendara od 1962. do 1982. Iz tog kalendara s njezinim zapažanjima objavio sam vrime Lucinog kalendara 1961., u Subotičkoj Danici za 2002. godinu.