Arhiv tekstova

Danas je puno mladih orguljaša i to pogotovo kod mladih pravoslavne vjere, a kod Hrvata da i ne govorim. Kod nas u crkvi često gostuju i drže koncerte mladi orguljaši,  što je meni izuzetno drago i prava mi je milina slušati ih, kaže radosno Ivan. 

 Iako se za orgulje kaže da su iznimno težak i složen instrument i da su svake orgulje priča za sebe, ipak postoje i oni danas rijetki, koji su gotovo cijeli svoj život posvetili sviranju orgulja. Jedan od orguljaša koji će uskoro proslaviti obljetnicu 50 godina sviranja tog instrumenta, a ujedno i 28 godina voditelj crkvenog zbora u crkvi u Zemunu, jeste Ivan Figl, samouki virtuoz na orguljama.

 

Rad na usavršavanju orgulja

 

Ivana Figla sreli smo na proslavi obnove katoličke crkve svetog Roka u Zemunu, gdje je i sam sudjelovao u obnovi birajući boje za oličenje unutrašnjosti crkve. Počeo je svirati orgulje još kao mali dječak u rodnom mjestu Kostajnica na rijeci Uni: »Kao mali išao sam na vjeronauk u Kostajnici i tamo je bila franjevačka crkva u kojoj nije imao tko svirati orgulje. Slučajno je pater koji je tada bio gvardijan pitao bi li netko želio svirati orgulje od nas dječaka. Kako sam volio glazbu, bio sam prvi koji se prijavio i tada me je on počeo podučavati najprije ono osnovno, a onda sam sam uporno vježbajući radio na svom usavršavanju. Nisam išao u muzičku školu nego sam sam učio i vremenom sam usavršio sviranje«, priča Ivan. U rodnoj Kostajnici je dvije godine od 1958. vodio crkveni zbor, a potom je došao u Surčin gdje je bio godinu dana, da bi 1965. godine počeo svirati u Zemunu sve do današnjih dana: »Orguljaš sam 28 godina i voditelj zbora ovdje u Zemunu. Iako sada imamo drugu profesoricu, radim kao njen asistent«, kaže Ivan.

 

Briga o orguljama

 

Vremenom je naučio Ivan i održavati orgulje. Kako kaže, one ne trpe visoku temperaturu , a niti zimu kada je crkva puna ljudi, jer orgulje ne podnose isparavanje. A naučio je dosta i od majstora iz Austrije koji su svojevremeno došli u Zemun kako bi generalno uredili orgulje u zemunskoj crkvi: »Sudjelovao sam u tom radu. Kada je glavni majstor Franc sve završio pokazao mi je kako je sve urađeno i dao mi je DVD na kome je kompletno snimljen rad na tim orguljama. Sada ja vodim računa o njima, zadužen sam da otvorim kor, da uspostavim orgulje za misu, a preko ljeta kada je bilo preko 40 stupnjeva, morao sam stavljati kante s vodom oko njih, jer one ne podnose temperaturu višu od 17 stupnjeva«, priča ovaj Ivan Figl. Za sebe kaže da je oduvijek volio glazbu iako je amater. Svira uglavnom crkvenu glazbu, a kod kuće za svoju dušu, posebno kada je sam, svira klavijaturu i to je obično stara glazba kako Ivan kaže.

 

Sve veća zastupljenost

 

 U današnje vrijeme orgulja ima više vrsta i sve su one drukčije. Neke su sastavljene od dva manuala, a ima ih i od četiri i pet. Ono što ih čini jedinstvenima jeste to što u isto vrijeme svirate i očima i rukama i to je zaista zahtjevno sviranje, a koordinacija između ruku i nogu je najvažnija, a to je nekada najteže postići. Međutim to Ivanu poslije pedeset godina ne predstavlja nikakav problem, sve su to godine iskustva, a ono što je najbitnija stvar jeste velika ljubav prema glazbi i ovom instrumentu. Iako se čini da je ovaj instrument u današnje vrijeme malo zastupljen kod mladih, Ivan nas je uvjerio u suprotno. Kako kaže, orgulje su danas sve prisutniji koncertni  instrument i može ih se sve češće vidjeti u koncertnim dvoranama: »Danas je mladih orguljaša puno i to pogotovo kod mladih pravoslavne vjere, a kod Hrvata da i ne govorim. Kod nas u crkvi često gostuju i održe koncerte mladi orguljaši, što je meni izuzetno drago i prava mi je milina slušati ih«, kaže radosno Ivan. 

 Mi smo mu za kraj poželjeli proslavu još jedne obljetnice rada, sada i u obnovljenoj crkvi svetog Roka u zemunskom parku, čiji je završetak radova s nestrpljenjem iščekivao.