Arhiv tekstova

Nakon Bornine smrti knez u primorskoj Hrvatskoj postaje Vladislav (821. – 835.), koji je izabran po želji hrvatskog naroda, a za kneza ga je potvrdio franački car Ludovik u Achenu.  Najznačajniji zapisi o ustoličenju kneza Vladislava nalaze se u dijelu Annales regni Francorum u kojem se također navodi da je Vladislav vladao kao franački vazal. Kneza Vladislava naslijedio je knez Mislav (835. – 845.) čiji je početak vladavine obilježio sukob a Mlečanima. Točan povod sukoba nije poznat ali se zna da je  mletački dužd Pietro Tradonico 839. godine krenuo ratnim brodovima prema hrvatskoj obali gdje se sukobio s mornaricom kneza Mislava, nakon izgubljene bitke mletački dužd sklapa primirje s Mislavom, također pod nepoznatim uvjetima. Tijekom vladavine kneza Mislava dolazi do jačanja i bolje organiziranosti hrvatske vojske, kako na moru tako i na kopnu, Mislav koji je vladao iz Klisa imao je veliki broj pješaka, konjanika kao i ratnih brodova. Godine 840. sve veću prijetnju primorskim gradovima na Jadranskom moru predstavljali su arapski gusari koji nakon pobjede 841. godine nad mletačkom mornaricom kod mjesta Tarent (koje se nalazi na ulazu u Jadransko more) s 36 brodova uplovili u Jadransko more. U svom pohodu arapski gusari zapalili su i opljačkali Osor (na otoku Cres), Budvu , Kotor i u cijelosti porazili mletačku mornaricu kod otoka Susak nedaleko od Lošinja.

 

Knez Trpimir

 

Nakon kneza Mislava knez Primorske Hrvatske postaje Trpimir (845. – 864.), utemeljitelj dinastije Trpimirovića koje je uz manje prekide vladala Hrvatskom sve do kraja 11. stoljeća.  Knez Trpimir formalno je priznavao vrhovnu vlast franačkog cara Lotara, ali je vladao samostalno kao jak vladar, sebe je nazivao »pomoću Božjom knez Hrvata« (dux Chroatorum iuvatus munere divino). Na početku svoje vladavine knez Trpimir sukobio se s Bizantskim  gradovima na području Dalmacije (Split i Trogir), gdje je uspješno pobijedio bizantsku vojsku. Vladavinu kneza Trpimira obilježio je i rat s Bugarskom koja je  855. godine napala Hrvatsku. Dvije vojske su se sukobile na području sjeveroistočne Bosne što pokazuje da se Primorska Hrvatska tijekom vladavine kneza Trpimira prostirala i na području Bosne. O graničenju Primorske Hrvatske i Bugarske govori i to što su pape bugarskom knezu Mihajlu Borisu slali svoje poslanike preko Primorske Hrvatske, moleći hrvatske knezove da poslanike otprate do bugarske granice. Iz vremena kneza Trpimira datira i najstariji spomenik hrvatskog prava Trpimirova darovnica iz 4. ožujka 852 godine, to je ujedno i najstarija isprava s dvora hrvatskih vladara. Nažalost povelja nije sačuvana u izvorniku, već u pet prijepisa od kojih je najstariji iz 1566. godine. U povelji Trpimir potvrđuje posjede što je Splitskoj nadbiskupiji podario njegov prethodnik Mislav, te joj još daruje crkvu sv. Jurja u Putalju i neke posjede s pripadajućim kmetovima. Također iz darovnice se može zaključiti da je Primorska Hrvatska feudalna država i da je hrvatski vladar imao svoju strukturu  vlasti u koji su spadali  njegovi dvorjani i vojno-upravni službenici (župani, dvorski kapelani i drugi).

 

Knez Domagoj

 

Premda je knez Trpimir imao tri sina: Petra, Zdeslava i Mutimira na kneževsko prijestolje dolazi knez Domagoj (864. – 876.), član druge obitelji čiji su se posjedi nalazili u okolici Knina. Promjena na hrvatskom kneževskom prijestolju nije prošla mirnim putom što su iskoristili Mlečani koji su sa svojom mornaricom 865. godine napali Hrvatsku te je Domagoj bio prinuđen sklopiti mir pod mletačkim uvjetima. Početkom vladavine kneza Domagoja dolazi do osnivanja  hrvatske biskupije u Ninu koja je podvrgnuta papi, za razliku od biskupa u dalmatinskim gradovima koji su potpadali pod carigradskog patrijarha. Ovim je čitav hrvatski teritorij pripao ninskoj biskupiji odnosno podložan papi kao vjerskom poglavaru. Smrću cara Ludovika II. 875. godine Hrvati su podigli ustanak i poslije rata kako na kopnu tako i na moru uspjeli se osloboditi franačke vrhovne vlasti premda je ona često bila samo formalna. Tijekom ovog ustanka umro je knez Domagoj (876.), koga je  u kratkom periodu naslijedio njegov sin čije se ime ne može sa sigurnošću točno potvrditi, ali je pretpostavka na temelju mletačkih zapisa da se zvao Iljko.

 

Knez Zdeslav

 

Dvije godine nakon Domagojeve smrti na hrvatsko kneževsko prijestolje dolazi Zdeslav, sin kneza Trpimira koji se u doba Domagojeve vlasti sklonio u Carigrad. Knez Zdeslav je na kneževsko prijestolje došao uz pomoć bizantskog cara Bazilija I., što je značilo da priznaje njegovo vrhovnu vlast. Većina Hrvata nije bila zadovoljna smjerom politike kneza Zdeslava, posebice jer je hrvatska crkva sa središtem u Ninu došla pod vrhovništvo carigradskog patrijarha onako kako su bili i biskupi  u dalmatinskim gradovima. Ono što je bitno napomenuti jest da u to doba crkve nisu bili razdijeljene u dva tabora (katolička s centrom u Rimu i pravoslavna s centrom u Carigrada) kao nakon raskola 1054. godine, stoga se ne može govoriti o pravoslavlju i pravoslavnom stanovništvu u dalmatinskim gradovima kako neki povjesničari tvrde.