Arhiv tekstova

Pje­snički iz­ričaj svi­je­ta bačke rav­ni­ce

Lajčo Perušić objelodanio je zbirku poezije »Brazde na licu« 1994. godine, uz likovnu opremu i ilus-tracije Ivana Balaževića. U knjizi je iznesen pjesničkim izričajem jedan specifičan osjećaj svijeta bačkog podneb-lja.
    Pjesnik Lajčo Perušić rođen je u Subotici 1945. godine. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, a poeziju piše od mladosti. Pjesme objavljuje od 1969. godine u »Maruliću«, časopisu za književnost i kulturu, »Spectrumu«, časopisu studenata teologije, »Zvoniku«, katoličkom listu, i »Subotičkoj Danici«. Zastupljen je u antologiji »Mladi hrvatski pjesnici ‘72.«, u izdanju Narodnog sveučilišta u Zaprešiću, u knjizi dr. Ante Sekulića »Književnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeću«, kao i u monografiji »Iz baštine Bačkih Hrvata«, u izdanju Etnografskog muzeja u Zagrebu. Lajčo Perušić od 1960. godine živi i radi u Zag-rebu.
ZAVIČAJNI SVIJET: Stihovima sadržanim u knjizi »Brazde na licu« Lajčo Perušić oslikava život bunjevačkih Hrvata i zemlju bačke ravnice. Ova knjiga je pjesnički spomenar, čiji stihovi čuvaju od zaborava drage uspomene, ali uz izranjanje minulih vremena, stihovi
u knjizi izražavaju i kontinuitet karakterističnog duha i samosvijesti bačkih Hrvata: očevom rukom/žito je proklijalo/iz najdubljeg sna/ja preteča sam djece/probuđen i već zaspan/u olovo svojih otaca/mog oca danas više nema/on bijaše metak/on bijaše meta/ja ostah ruka/što proklijavam žito/iz najdubljeg sna.
    Lajčo Perušić stihovima izražava svoja nepatvorena unutarnja raspoloženja, jer motiv zavičaja nije tek šareni folklorni ukras, nego je zavičajni svijet nezaobilazan element pri ucjelovljivanju bića pjesnika, a svoju cjelovitost Perušić izražava i unutar one iskonske cjelovitosti: usne moje uzavrele/za žitom iz znoja izmoljenom/u zrnu cio sam ja/moj narod gord i čist/na svome ostajuć maran/vjekovima ognjište svoje/čuva plodom vlastitim.
    Knjiga sadrži i brojne pejzaže bačke ravnice, izvire obilje slika preko kojih pjesnik opet iznosi jedan specifičan osjećaj svijeta: u svibnju/puteljak uski/blato/a polja a polja/svud oko mene u meni mirišu/iza kuće guske pilići polijegali/nešto gordo zarže/obrubim polja okom/valovi se zeleni hihoću/salaš sam/žrtvenik bogatim znojem ugojen/nema djetinjeg krika/čaše hladne vode/u prikrajku čiča sam/s dva nabujala jezera u očima.
KULTUROLOŠKA PUNINA: Na svu sreću, knjiga »Brazde na licu« nije zbirka stihova privatne nostalgije. Ona sadrži individualnu emociju, ali je ta emocija izričaj o utjecaju kulture i načina življenja Hrvata bačkog podneblja čime se formirao pjesnikov identitet. Ono što je posve osobno, Perušić izražava u kontekstu općeg koje ima funkciju inspirativnog, kao i artikulirajućeg, formirajući Perušićevo pjesničko pismo. Pjes-nik je snažno naglasio vlastitu nazočnost u djelu, ali je praksom pjesničkog jezika proširio okvir vlastitih značenja: iz vjekovnog sjemena/klasja/darovan sam/u snop/hrvatske duše/kao istina/vjekovima je moj /naraštaj/pran/da ga čist/kao tihi miris/odnjišu talasi klasja/u budućnost.
    Bitni stilski obrazac koji obilježava ovo djelo je minimalizam, a tragajući za kulturološkom puninom, Perušić stihovima gradi viši smisao od ugođaja salaša i zavičajnih dojmova prepoznavanjem karakteristika i vrijednosti koje čine našu kulturu. Vrijedan doprinos knjizi su i ilustracije koje je izradio Ivan Balažević, jer spoj verbalnog i vizualnog pruža predodžbu o osjećaju svijeta poniklog i formiranog u bačkom podneblju.