Arhiv tekstova

Nakon ratnih godina s početka devedesetih bilo je nezamislivo vidjeti hrvatske i srpske sportaše skupa, a svaki njihov sportski duel predstavljao je iskru iz koje je prijetila buktinja potencijalnog sukoba. Nije to baš bilo toliko davno i mnogi se sjećaju brojnih nemilih scena iz tog vremena. A danas...

 

TENIS

 

Prvi su led, kao i uvijek, probili tenisači nastupajući na ATP turnirima u Umagu i Zagrebu, odnosno Beogradu. Mario Ančić je osvojio naslov na Challengeru u Beogradu 2002. godine, Janko Tipsarević je isto napravio 2007. godine u Zagrebu, dok je iste godine Novak Đoković igrao finale na ATP turniru u Umagu. U međuvremenu postalo je posve normalno da na nekim turnirima hrvatski i srpski tenisač zaigraju skupa u igri parova.

 

NOGOMET

 

Prije nekoliko godina srpski je vratar Dragan Žilić prešao u NK Rijeku, što je u tom trenutku izazvalo veliku lavinu protesta tamošnje nogometne publike. Ali izvrsnim obranama i korektnim ponašanjem ubrzo je osvojio simpatije i sve je brzo zaboravljeno. U prošloj nogometnoj sezoni HNL momčad Croatie Sesvete vodio je istaknuti srpski stručnjak Ljupko Petrović, ali sada više nitko nije uopće postavljao bilo kakvog pitanje u svezi njegovog podrijetla.

KOŠARKA

 

Formiranjem Jadranske lige (međuregionalno natjecanje košarkaških klubova s prostora nekadašnje SFRJ) postala su normalna gostovanja Cibone u Beogradu i Partizana u Splitu. U početku je bilo provokacija i blažih navijačkih ispada, a danas su to susreti kao i svi drugi. Rivalitet postoji, i postojat će uvijek, ali on mora biti na razini fair playa i prijateljstva među sportašima. Na koncu, svi su oni profesionalci i jedu isti kruh.