Arhiv tekstova

Malo je gradova u Vojvodini, pa i šire, koji se mogu pohvaliti kako su još davnih dvadesetih godina prošloga stoljeća imali taksi službu u svom mjestu. Bač može. I to zahvaljujući velikom ljubitelju i poznavatelju automobila Ivanu Krempatiću.

 

POČETAK TAKSI SLUŽBE

 

»Prvi taksi u Baču počinje voziti 1929. godine. U to vrijeme Bač je bio razvijen gradić iz kojeg se željeznicom moglo putovati u dva smjera – prema Novom Sadu i Beogradu, te Bogojevu, Somboru, Vinkovcima, Osijeku pa dalje za Zagreb. S obzirom da su autobusne linije (a i one su postojale) iz ostalih naselja bačke općine bile vrlo rijetke – jedan ili dva puta dnevno – taksi je imao ‘pune ruke posla’. Ljudi su taksijem dolazili iz Vajske i Plavne do Bača da bi dalje nastavljali put vlakom, najčešće u Novi Sad i Sombor – centre u kojima su bile bolnice, prodavaonice, srezovi, sudovi i sl. Ipak, najčešći Krempatićevi putnici su bili liječnici, ljekarnici, poslovni ljudi, svećenici, koji su putovali u Novi Sad, Beograd, Zagreb radi obavljanja svojih poslova. U to vrijeme, u Baču je bilo pet liječnika od kojih dva kirurga koji su u svojim ordinacijama radili manje kirurške zahvate. 

 

VISOK STANDARD, DOBRI AUTOMOBILI

 

Prije Drugog svjetskog rata Voj-vodina je imala visok standard pa su ljudi mogli sebi  priuštiti razne pogodnosti, pa i  taksi prijevoz«, pripovijeda nam Pavle Krempatić, sin prvog taksi prijevoznika u Baču, na fotografiji sjedi na blatobranu Fiata 1100 iz 1942. godine. Na slici su još Ivan Krempatić, taksi prijevoznik, za volanom, njegova supruga Ivka Krempatić, njegov otac Ivan Krempatić – poznati birtaš u Baču i njihova rođaka Ivka Filipović. Pavle, koji s obitelji već više od četrdeset godina živi u Somboru, nostalgično nastavlja priču o davnim vremenima svoga djetinjstva, kada je njegov otac kupovao i mijenjao automobile, od Fiata 520 – 1929. godine, Chevroleta 1933. godine, Forda 1938. godine kojeg je 1945. godine oslobodilačka vojska oduzela za svoje potrebe, pa taksi  prestaje voziti sve do 1951. godine, kada njegov otac kupuje Opel capiten, da bi s Fordom kojeg kupuje 1952. godine »otputovao« u mirovinu 1965. godine kada u Baču prestaje funkcionirati taksi prijevoz. Pavle nam iznosi i vrlo zanimljive detalje iz tog vremena vezane uz njegova oca i automobile. 

 

CIJELA OBITELJ U SVIJETU AUTOMOBILA

 

Zanimljivo je i to kako je cijela obitelj prvog bačkog taksi prijevoznika Ivana Krempatića, na neki način ostala u svijetu automobila. Njegov stariji sin, pok. Stipan Krempatić bio je autoelektričar i bavio se tim zanatom do svoje smrti. Stipanov sin Vinko, kako ga u Baču popularno zovu »doktor za automobile« sa svojim sinom Zvonimirom ima automehaničarsku radionicu u Baču. Naš sugovornik Pavle Krempatić je svoj radni vijek proveo u »Crvenoj zastavi« u Somboru, a njegov stariji sin Zlatko je vrstan i u Somboru vrlo priznat automehaničar.