Arhiv tekstova

Ravnateljica OŠ »Matija Gubec« iz Tavankuta i članica IO HNV-a Stanislava Stantić-Prćić najveći dio svoga slobodnoga i neslužbenoga vremena najradije posvećuje svome sinu Luki, netom svršenom prvašiću. Uz brojne obveze na radnom mjestu i ozbiljan angažman glede dužnosti osobe zadužene za sektor obrazovanja pri Hrvatskom nacionalnom vijeću, izvan protokola je ipak na prvom mjestu brižna majka i supruga.

 

LUKA

 

Kako sama kaže, ova školska godina, prva u životu njezinog jedinca Luke, protekla je u brojnim zanimljivim situacijama u kojima se, također po prvi puta u svom životu, nalazila s druge strane »katedre«. Ne kao učiteljica, nego kao majka učenika. I počela je shvaćati nelagodu i blagi strah roditelja koji su godinama kod nje dolazili na primanja i roditeljske sastanke. Ili, kao što bi mlađahni Luka znao kazati: »Ne znaš ti mama kako to treba, to zna moja učiteljica. A na njezin odgovor kako je i sama učiteljica po struci, sinčić bi samo odmahnuo rukom i odgovorio: »Nisi ti ona učiteljica!«. 

 

ČITANJE

 

»Vrlo važan segment našeg zajedničkog vremena, koje je od ove godine neposredno vezano i uz učenje osnovnoškolske građe, jamačno je kontinuirana pažnja koju nastojim posvetiti urednoj navici čitanja kod svoga djeteta«, kaže Stanislava i dodaje, kako je ona isprva, sve dok Luka nije naučio samostalno čitati prva slova, bila dežurni čitač sve moguće dječje literature, koju su kupovali ili posuđivali s dječjeg odjela Gradske knjižnice u Subotici. No, sada je drugačija stvar i njezin sin počinje sve više samostalno čitati. Često tijekom radnog tjedna znamo odlaziti do Gradske knjižnice, vraćati pročitane i posuđivati nove knjige, a svaka takva šetnja završi i s nekim malim usputnim čašćavanjem, komadom pizze ili sladoledom. Nažalost, naslovi na hrvatskom jeziku su veoma oskudni, pa uvijek nastojimo snaći se za neki novi naslov.«

 

JAHANJE, SALAŠ

 

»Luka redovito pohađa sate jahanja na ergeli Majur na Kelebiji pokraj Subotice i svaki odlazak tamo je jedan mali izlet u prirodu i svojevrstan oblik rekreacije na svježem zraku. Opet, meni osobno je najveća radost kada nekad nedjeljom odemo kod naših kumova na salaš. A tamo nema nigdje nikog na tri kilometra u okolici, pa se mogu u potpunosti opustiti daleko od grada i svih obveza koje su vezane uz život u urbanoj sredini.«

KUHANJE

 

»Zbog raznovrsnosti poslovnih obveza, tijekom radnog tjedna nema baš previše vremena za neka duža kuhanja, pa se obroci moraju u većoj mjeri kuhati dan unaprijed i neposredno prije jela finalno dokuhati. Ali zato u danima vikenda na red dolaze ozbiljnija kuhanja i pravi kompletni objedi, jer je tada znatno više slobodnoga vremena. Nabavu povrća poglavito imamo kod moje matere u njezinom vrtu koji se nalazi u našem susjedstvu, pa smo u većoj mjeri oslobođeni klasičnog odlaska na tržnicu. Ali zato je nedjeljom, po ustaljenom običaju i obiteljskoj tradiciji, ručak preciziran točno u podne. Uvijek iza redovitog odlaska na nedjeljnu misu u našoj kerskoj crkvi.«

 

ROVINJ

 

»Ljetni godišnji odmor uvijek provodimo u Rovinju, ali i tijekom godine kada uhvatimo malo slobodnog vremena volimo otići do ovoga lijepoga grada u Istri. Kada sam radila u nastavi imala sam mnogo više slobodnoga vremena za vrijeme ljetnih ferija i mogla sam znatno duže boraviti u Rovinju. No, mimo toga svake godine suprug i ja volimo otići i na jedno individualno putovanje, neki produženi vikend negdje po Europi, pa smo bili u Budimpešti, Pragu, Veneciji…«

 

DJEČJE KAZALIŠTE

 

»Osim posjeta gotovo svim kulturnim događanjima koja organizira hrvatska zajednica, redovito posjećujemo i predstave Dječjeg kazališta u Subotici, pa smo nedavno bili i na premijeri jedne predstave u Kanjiži. U biti, pogledali smo već sve predstave i sada više nemamo što novoga gledati. Kada je u Subotici međunarodni festival dječjih kazališta običavamo pogledati sve što uspijemo stići, i prijepodne i poslije podne, pa kad ustreba uskače i moja mater kao pričuva za posjet predstavama, dok je suprug i tata redovito angažiran u svim okolnostima i predstavlja mi veliki oslonac i pomoć u našem svakodnevnom ophođenju prema svim obiteljskim obvezama.«