Arhiv tekstova

Najnoviji film redatelja Branka Schmidta »Metastaze«, premijerno prikazan u travnju, izazvao je veliku pozornost publike i kritičara u Hrvatskoj. U prilog tomu govori i činjenica da je piratska verzija ovoga filma, ubrzo nakon pojave u kinima, »procurila« na internetu.  

»Metastaze« su rađene po istoimenom hit romanu kirurga Ive Balenovića, koji je već ranije doživio i svoju uspjelu kazališnu postavku. Prateći nekoliko dana iz života četvorice likova, film se bavi društvenom patologijom dijela pripadnika generacije tridesetogodišnjaka u poslijeratnoj tranzicijskoj Hrvatskoj. Lista dijagnoza (koju bismo lako mogli opisati kao »sve crnje od crnjeg«) prilično je duga: od nasilja i društvene otuđenosti, preko šovinizma i neonacizma, do alkoholizma i narkomanije.

Za uspjeh filma, osim teme kojom se bavi, zaslužna je i upečatljiva gluma njegovih glavnih protagonista. Krpa (Rene Bitorajac) je bivši branitelj i nasilnik koji svoju agresiju, osim na nogometnim utakmicama, nerijetko pokazuje i na vlastitoj supruzi (Jadranka Đokić). U ekipi su još također bivši branitelj i alkoholičar Kizo (Robert Ugrina), narkoman Dejo (Rakan Rushaidat), te Filip (Franjo Dijak), povratnik iz komune za odvikavanje od droge. Osim što su odrasli u istom novozagrebačkom kvartu, ove ipak različite osobnosti u svakidašnjici povezuju besposličarstvo, sjedenje u lokalnoj birtiji i utakmice nogometnog kluba Dinamo. Takav ih »lifestyle« odvodi u bavljenje kriminalom, odnosno šverc droge, a ni ta radnja, kako se na kraju ispostavi, nema sretan ishod: Krpa biva uhićen, Dejo ostaje na ulici sa svojim porokom, dok Filip bježi iz države. Svoju tragediju Kizo doživljava već ranije, budući da umire od alkoholnog hepatitisa. 

U domeni forme Schmidt se u »Metastazama« koristi trendovima karakterističnim za tzv. suvremene urbane priče – kamerom »iz ruke« i dugim kadrovima, dok realizam radnje pojačava eksplicitnim govorom i scenama (scenu u kojoj Bad Blue Boysi tijekom utakmice povikuju »Za dom spremni« kritičar Nenad Polimac ocijenio je kao jednu od najjačih scena u novijem hrvatskom filmu).

Iako problemi kojima se film bavi nisu izmišljeni, jedno od ključnih pitanja koje se nameće nakon njegova gledanja jest – je li baš sve tako crno u hrvatskom društvu? O tomu možda najbolje govore riječi sociologa Dražena Lalića izrečene nakon novinarske projekcije »Metastaza«: »Kada bi netko sudio hrvatsko društvo na temelju ovog filma, čupao bi kose«. Kako god sudili o težini prikazanog u filmu, jedno je sigurno. Patologija prikazana u »Metastazama« lako bi se, nažalost, mogla dijagnosticirati i kada bi zagrebačke Bad Blue Boyse u scenama zamijenili navijačima-kvartovcima iz Beograda, Novog Sada ili Subotice. Vrlo lako i s momcima iz betonskih naselja u drugim post-socijalističkim državama.